ŠTO DUŽE ČEKAMO, MANJI SU KAPACITETI DA ISPUNIMO REFORME
Neuspješni sastanak srpskog predsjednika Aleksandra Vućića i albanskog premijera Albina Kurtija 14. septembra u Briselu nije nikakvo iznenađenje za našeg sagovornika – Naima Rashiti-ja, koji već dvadeset godina proučava političke i međunarodne odnose na Balkanu, prije svega odnose između Srbije i Kosova. Kaže da na tom susretu nije ni očekivao neki napredak, pošto obije strane ne pokazuju istinsku želju za napredovanjem.
Koliko pregovori srpskog predsjednika Vučića i kosovskog premijera Kurtija, uz posredovanje međunarodne zajednice, imaju šanse za uspjeh?
Rekao bih da jako malo, pošto posljednjih godina bilježimo samo nazadovanje odnosa. Jako je teško ostvariti napredak, kada obije strane ne pokazuju istinsku želju za napredovanjem.
Za početak normalizacije između dvije zemlje potrebno je u ovom trentuku naći način za ponovne izbore u opštinama na sjeveru Kosova, što predstavlja samo jedan – manji korak. Svakako je jasno i to da Vlada Kosova nije trebalo da postavlja gradonačelnike koji nisu bili izabrani na legitimnim izborima.
Kako tumačite trenutnu situaciju u kojoj se EU pri uređenju odnosa poziva na različite odredbe, ugovore, deklaracije… Sada je aktuelni poslednji Ohridski sporazum, za koji Vučić tvrdi da čak nije obavezujući.
Mi umjesto da imamo jedan jasan okvir normalizacije, krećemo se od jednog sporazuma do drugog. U suštini, nedostaje nam jasan narativ za normalizaciju između dvije zemlje. Nedostaje nam i posvećenost strana, potpisi i nedostaje nam plan implementacije. I tu je odgovornost Brisela i cijele međunarodne zajednice koja se pretvara da postoji jasan sporazum o normalizaciji. Dijalog između Kosova i Srbije je već 12 godina, od njegovog pokretanja, zaglavljen u detaljima, procesima, odredbama koje spriječavaju potpunu normalizaciju odnosa između dvije zemlje i međusobno priznanje.
To je neuspjeh i za EU?
Da, ovo je veliki neuspeh međunarodne zajednice EU, oni nisu uspeli 12 godina da privole Srbiju, da prizna Kosovo. To je nesposobnost EU da riješi sukob između dvije zemlje koje se međusobno ne priznaju a obije teže ulasku u EU. To je neuspjeh spoljne politike, to je veliki politički neuspjeh. Cijela međunarodna zajednica je govorila o normalizaciji odnosa između dvije države a sada je fokusirana na upravljanje krizom na sjeveru, što je lakši dio.
Rješavanje krize na sjeveru je lakši dio kosovskog problema
Da li očekujete da će fIjasko pregovora u Briselu od 14 septembra uticati na EU da uvede neke nove sankcije do Kosova, recimo da povuče odluku o ukidanju viznog režima, što stupa na snagu 1. 1. 2024.?
Ne vjerujem da će se posegnuti za tom mjerom. Nekorektno ponašanje kosovske vlade je već sankcionisano. Nije važno čija je krivica za sukob. Suština je da sa svih strana nedostaju jasni ciljevi i standardi, kao i ambicije za potpunu normalizaciju odnosa.
Svakako tu je i odgovornost Beograda.
Da, time što je kosovska vlada izborom gradonačelnika u opštinama na sjeveru Kosova gdje kao većina žive Srbi, Beogradu pružila još jedno opravdanje da se opstruiraju odnosi i da se spriječava njihova normalizacija. Još uvijek se nije našao način da se Srbi sa sjevera Kosova politički prilagode novoj realnosti.
Kako tumačite odnos EU do Srbije?
Srbija je postala izuzetno imuna na pritisak na nivou EU ako ga uopšte ima, pošto često i izostane. Veoma je teško usmjeravati Srbiju, pošto EU za nju nema odgovarajuću poruku. Trebalo bi da postoje jasnije sankcije za Srbiju koja treba da poštuje sporazume i teritorijalni integritet Kosova. Međunarodna zajednica nije u stanju da natjera Srbiju da prihvati jurisdikciju i teritorijalni integritet Kosova. Umesto toga, izvršili su pritisak na Kosovo da riješi status opština na sjeveru Kosova. A onda će, nadamo se, prihvatiti Kosovo u NATO.
Kosovu je takođe u interesu da se situacija uredi?
Kosovo mora da vidi šta može da dobije od plana implementacije, i to u smislu poboljšanja svog sopstvenog međunarodnog statusa. Kosovo očajnički treba da se pridruži Savjetu Evrope i postane zemlja kandidat za ulazak u Evropsku uniju. U cilju integracije suprotstavljenih zajednica, trebalo bi da se ponudi neko političko rešenje. Međutim, Kosovo se oseća veoma krhko, osjeća se kao da ga Srbija napada sa svih strana i to može da se nadoknadi samo tako što će im EU ponuditi stolicu u međunarodnoj zajednici – da mu se obezbijede prostor u međunarodnom diskursu.
Sjever može postati daljinski upravljač Srbije za opstrukcije Kosova
Sada se sva priča fokusirala na sjever Kosova i situaciju oko kosovskih Srba, zaboravlja se da se države u osnovi ne priznaju.
Pogrešno je da se odnos sa Kosovom rješava preko sjevera i odnosa sa Srbima. I to jako otežava rješenje jer se sjever gleda kao osnova za normalizaciju odnosa, što se jednostavno ne dešava. Zapravo, sada imamo još gore odnose nego prije nekoliko godina.
Većina kosovskih političara koje poznajem složila bi se da će, kada se Kosovo i Srbija pomire sa normalizacijom i uzajamnim priznavanjem, biti otvoreni za uređenje statusa za Srbe na sjeveru Kosova. Ali sada se plaše da će sjever postati daljinski upravljač i oruđe Srbije da opstruira Kosovo. U tom smislu može postati još gore nego prije. Srbija ne želi da normalizuje odnose sa Kosovom, Kosovo pa to želi.
Kosovo nije Republika Srpska
Koliko je situacija sa Kosovom slična onoj sa Republikom Srpskom?
Da se razumijemo, neće biti Republike Srpske na Kosovu, niko na Kosovu ne bi prihvatio tako nešto. Takođe mislim da međunarodna zajednica neće gurati Kosovo ka tome. Veoma je negativno spominjati Republiku Srpsku jer na taj način štetimo odnosima dvije zemlje. RS ima svoju priču, tako da je to u sasvim drugom kontekstu.
Na kraju dana Bosnu će biti teže riješiti. Logika je bila da normalizacijom odnosa između Srbije i Kosova uokvirite i ograničite sukobe na Zapadnom Balkanu. I onda projektujete stabilnost i buduću opciju za Bosnu.
Kosovo mora da pronađe sopstveni način da integriše Srbe sa sjevera Kosova i da ih politički prilagodi novoj situaciji na Kosovu u okviru svog ustavnog poretka. Međutim, očigledno su i ambicija Srbije i predsjednika Vučića veća ovlašćenja bez priznavanja teritorijalnog integriteta, nadležnosti i ustavnog poretka Kosova.
Šta u stvari želi Srbija?
Nije problem u statusu kosovskih Srba, glavni problem je što Srbija ne želi normalizaciju odnosa sa Kosovom i prihvatanje Kosova kao nezavisnog entiteta. U okviru toga bi kosovski Srbi imali svoj status, ili šta god bude dogovoreno, i normalno živjeli kao rezultat dobrokomšijskih odnosa između dve zemlje. Da ponovim, Srbija želi samo napredni status za Srbe sa sjevera Kosova, ali ne želi druge odnose sa Kosovom. I to jako otežava traženje rješenja za sjever gdje imamo još gore odnose nego prije nekoliko godina. A onda je cijeli fokus sada, uključujući i fokus od EU, na sjeveru i eskalaciji sukoba.
Koliko je realno očekivati da problem Srba na Kosovu ostane status quo, kao što je palestinski problem?
Tu nema govora o poređenju sa Palestinom, jer smo u Evropi i kontekst je ovdje drugačiji. Kosovo je mnogo organizovanije i funkcionalnije. Neće biti tenzija i sukoba, barem ne na kosovskoj strani. Ali da ovaj neriješeni i zamrznuti sukob ne ostane u evropskom dvorištu, EU bi trebalo da iskoristi svoj uticaj i smanji tenzije.
I kako riješiti trenutnu situaciju?
Mislim da je još uvijek lako riješiti situaciju. Sa jasnim pravilima i ciljevima za ponašanje Srbije i Kosova, siguran sam da će ih obije strane slijediti. A Kosovo izgleda nije privlačno za EU da bilo šta rješavalo.
Pratite političku situaciju niz godina, kako ocjenjujete trenutnu situaciju?
Ovu situaciju pratim od 2000-ih. Bio sam analitičar za Balkan za međunarodnu novinarsku grupu koja je pokrivala šest zemalja između 2003. i 2013. A onda sam sa Balkans Group radio u regionu, pružajući ekspertizu, podršku različitim institucijama. Vidjeli smo uspone i padove odnosa.
U teškoj smo situaciji i ako ne bude pomaka u narednih par mjeseci, ne vidim napredak u godinama koje dolaze. Zapravo vidim potencijal za još veće krize i tenzije u narednoj godini kada izbori u za EU i u SAD budu na vrhuncu.
Ko je na vlasti može sve da kupuje i kontroliše
Koji je ključan razlog da vladajuće političke strukture u regiji godinama ostaju na vlasti?
Pogledajte šta se desilo, posle 1999 god., posle rata, stara vlast i države su bile siromašne i poslušne međunarodnoj zajednici, jer su dobijale temelje za sisteme, investicije i zbog toga je EU imao veliki uticaj u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni, na Kosovu, u Albaniji, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori. Vremenom su države rasle. Zapošljavali su hiljade i hiljade ljudi. Budžeti država su porasli. Recimo, budžet Srbije je 18 milijardi eur. Budžet Kosova je više od 3 milijarde eura. Ove elite su postale veoma moćne. Imaju novca da kupe političku podršku. Sada ove elite ne mare za nekoliko stotina miliona eura iz EU. Imaju dovoljno novca. Zbog toga će Vučić ostati još dugo na vlasti, zato će i Kurti ostati na vlasti. Moć novca u kombinaciji sa politikom identiteta je razlog zašto su oni tako dugo na vlasti. I to je razlog zašto EU ima sve manji uticaj na Balkanu. Ovo je takođe umanjilo domaće političke alternative. Ko je na vlasti može sve da kupuje i kontroliše.
Iseljavanje mladih je još veći problem zar ne?
Da, uz to, brza migracija, odlazak mladih i kompetentne radne snage ostavlja ove zemlje bez potencijalne podrške protestima i opoziciji. Postajemo goli, bez kompetentnih ljudi koji bi poboljšali sistem, bez ljudi koji bi se suprotstavili sistemu. Preje nekoliko godina, čak i posle 2000. u Srbiji smo vidjeli masovne proteste protiv vlasti. Sada je toga puno manje.
I to je najopasniji trend koji se dešava na ovim prostorima. A ovo je priča o cijelom regionu. Zato rizikujemo da ostanemo u statusu quo sve vrijeme.
Situacija je kritična iz više razloga.
Da, ove zemlje nikada neće postati Austrija ili Slovenija. Nemaju više resursa. Uglavnom zato što se ljudski kapital seli u EU. Ljudski kapital koji treba da reformiše ova društva i institucije odlazi. I na mnogo načina, kako mi ljudi govore u radionicama i fabrikama u Italiji ili Njemačkoj, žele naše ljude, ali ne i našu zemlju. Njemačka, Francuska i ostale zemlje moraju prilično brzo donijeti odluku da li žele zemlje Zapadnog Balkana sa brojem ljudi koji su tamo ostali. U suprotnom, samo ćemo se još više udaljiti od standarda EU. Što prije uđemo u EU, to bolje za EU.
Zato je potrebno što prije dati konkretan datum?
U to sam ubijeđen. Treba nam jasan put prije nego što ovaj region postane prazan. Što duže čekamo, imamo manje kapaciteta da ispunimo reforme Evropske unije.