Od početka pristupnih pregovora, Crna Gora se smatrala najnaprednijim kandidatom na Zapadnom Balkanu u procesu pristupanja Evropskoj uniji (EU). Pristupne pregovore sa EU započela je još 2012. godine i od tada je uspjela da otvori sva 33 pregovaračka poglavlja, od kojih su samo tri privremeno zatvorena. Uprkos početnom napretku i entuzijazmu, zemlja je zaglavljena’ u pristupnim pregovorima sa EU u posljednje tri godine zbog institucionalno-političke krize i nedovoljnog napretka u oblasti vladavine prava. To je prvenstveno rezultat velikih političkih, ekonomskih i društvenih problema sa kojima se zemlja suočava posljednjih godina.
Crna Gora je lider po dužini pregovora
Mnogi stručnjaci ocjenjuju da Crna Gora nije bila lider u pristupnim pregovorima zbog efikasnosti svojih reformi i procesa, već zbog različitih pozicija drugih zemalja Zapadnog Balkana, koje nijesu imale status kandidata ili su se bavile mnogim unutrašnjim političkim pitanjima. Tako je Crna Gora svoju kvalifikaciju regionalnog lidera zamijenila kvalifikacijom lidera po dužini pregovora (sa izuzetkom Turske) uz slab napredak u ovoj oblasti.
Zašto nema napretka u pristupnim pregovorima?
Uprkos činjenici da Crna Gora ima jasno definisanu spoljnu politiku – evroatlantske integracije, ova perspektiva je postala prilično nejasna od izbora i promjene vlasti u avgustu 2020. godine. Država je suočena sa nizom unutrašnjih i spoljnih političkih faktora koji snažno utiču na formiranje spoljnopolitičkih interesa, odluke i orijentacije Crne Gore. Naime, zemlja se suočava sa izrazito podijeljenim društvom po pitanju nacionalnog identiteta i pitanja crkve, lošom ekonomskom situacijom, stalnom političkom nestabilnošću i nefunkcionalnim institucijama, te vrlo krhkim etničkim odnosima. To su problemi koji su dugo aktuelni u Crnoj Gori i ne donose napredak zemlji u pristupnim pregovorima. Nestabilnosti je doprinjelo i niz drugih domaćih faktora: promjena političke stranke na vlasti nakon 30 godina, pad dvije uzastopne vlade sa izglasavanjem nepovjerenja, političke tenzije, polarizacija društva, nedostatak produktivne interakcije između političkih stranaka i nemogućnost postizanja dogovora o ključnim nacionalnim pitanjima. Politička nepredvidivost i frakcije unutar vladajuće većine takođe su odigrale veliku ulogu, što je uticalo na nesmetano funkcionisanje crnogorskih institucija (uglavnom Ustavnog suda), što je odlagalo donošenje odluka i sprovođenje reformi. O stagnaciji napretka Crne Gore svjedoči i činjenica da crnogorski parlament više od sedam mjeseci nije usvojio nijedan zakon koji se odnosi na evropske integracije. Uprkos tome, spoljnopolitička orijentacija ostaje nepromijenjena – Crna Gora je i dalje opredijeljena za članstvo u EU, i u potpunosti je usklađena sa zajedničkom spoljnom i bezbjednosnom politikom EU te ispunjava obaveze NATO-a.
Bez stabilne vlade nema efikasnih reformi
S obzirom na to da je 2030. godina više puta spominjana kao potencijalna godina za proširenje EU, treba istaći da je Crna Gora spremna za ulazak u EU i prije ovog roka. Naime, sa efikasnom i stabilnom vladom, koja će biti posvećena sprovođenju efikasnih reformi, proces pristupanja će biti mnogo brži.
Ako zemlja ima stabilnu vladu, može efikasno da zatvori pregovaračka poglavlja i postigne konsenzus o tome u parlamentu. Sadašnji dugotrajni pregovori o Vladi i stranama u njoj ne svjedoče o koordinaciji i napretku na polju međustranačkog dijaloga. Crna Gora ima jedinstvenu priliku, ali i puno posla. Sa stabilnom vladom koja se neće povinovati nikakvim domaćim i stranim interesima, Crna Gora će ispuniti bar neke od pregovaračkih prioriteta i riješiti trenutni ‘ćorsokak’ u pregovorima. Najvažnije reforme su još u toku, u poglavljima 23 i 24 i to mora biti prioritet za sve buduće vlade. Pored toga, crnogorsko društvo i političke partije moraju sarađivati u procesu ostvarivanja zajedničkog spoljno-političkog cilja.
Svi moraju da se više angažuju za postizanje uslova za ulazak u EU
Crnoj Gori je prije svega potrebna zajednička deklaracija ili saglasnost svih političkih partija i aktera u državi da se obavežu da će promovisati a ne štetiti glavnom spoljnopolitičkom cilju Crne Gore. Ovaj korak nedavno je napravio i predsjednik države Jakov Milatović, koji je predstavio platformu za saradnju „Za Crnu Goru u Evropskoj uniji“. Šta će biti rezultat ove platforme ostaje pitanje, ali je svakako to dugo očekivana i neophodna inicijativa. Naime, potrebno je stvoriti kolektivnu svijest o tome koliko je važno postići ovaj cilj i da tome zapravo teže svi politički akteri, ne samo na papiru i u predizbornom političkom programu stranke.
U efikasnom donošenju zakonodavstva, zemlja može biti inspirisana Rumunijom, koja je tokom pregovaračkog procesa zakone i akte koji su usklađeni sa pravnom tekovinom EU tretirala kao dogovoreno zakonodavstvo, i to niko iz opozicije nije menjao. Crna Gora takođe mora ojačati svoj pregovarački tim i nastaviti da promoviše međuresornu saradnju u različitim poglavljima. Država mora ojačati svoja diplomatska predstavništva i na taj način tražiti podršku i pomoć drugih država članica za efikasnije pristupne pregovore. Najvažnije od svega, političke stranke i akteri u zemlji moraju udružiti snage za ovaj zajednički cilj koji ne smije biti doveden u pitanje.
Šta je zadatak EU?
Ne samo da Crna Gora ima svoj domaći zadatak, već i EU mora da uradi svoj dio posla. Prije svega, mora da ojača svoju ulogu i prisustvo u Crnoj Gori. Zbog svoje veličine i geografskog položaja, zemlja je izložena brojnim interesima koji bi je vrlo brzo mogli udaljiti sa EU puta. Drugo, EU mora imati jasnu viziju i efikasnu strategiju za zemlje zapadnog Balkana. EU mora da ponudi zemljama zapadnog Balkana jasne zahtjeve bez posrednih promjena u procesu pregovora. Osim toga, EU mora da ponudi zemljama kandidatima djelotvorniji pregovarački okvir – unutar kojeg će zemlje kandidati imati relativno više koristi od približavanja EU nego od udaljavanja. Konačno, EU mora biti jasna u pogledu uspostavljanja različitih regionalnih inicijativa i uticaja njihovog rada na proces pristupanja EU.
Prioritet Crne Gore mora i dalje pratiti evropski put
Zemlja ima još dugi put do ulaska u EU, uz mnoge reforme i promjene. Put ni u kom slučaju neće biti lak, tako da Crna Gora mora efikasno iskoristiti sve mogućnosti koje joj se nude ako želi da ovaj dio svoje spoljne politike brzo i efikasno zaključi. Postavlja se pitanje kada će Crna Gora završiti svoj period pristupanja EU? Zbog promjene geopolitičkih okolnosti, EU se nalazi pred velikom dilemom šta učiniti s proširenjem. Ovdje se unutar EU više razmišlja o tome kako nastaviti ovaj proces, jer u čekaonici nisu samo zemlje Zapadnog Balkana, već i tri zemlje Istočnog partnerstva. Sve zemlje kandidati (osim Albanije i Crne Gore) su podijeljene nakon sukoba ’90-tih. To su društva, države u kojima postoje teritorijalni sporovi, sukobi na različitim nivoima, u kojima ekonomija nije ni blizu onoga što Evropa očekuje, i zemlje koje su nekoliko puta veće od Crne Gore. Stoga je pitanje kako će EU pokušati da reformiše proces proširenja.
Dugoročni prioritet Crne Gore mora biti da i dalje prati evropski put, jer će to podstaći sve u Vladi na reforme. Ovaj put će primorati vladu da odluči o politici koja će donijeti dugoročnu korist zemlji. Naime, zdravije je za spoljnu politiku zemlje da je ona usklađena sa EU nego sa Rusijom, Kinom, Turskom ili bilo kojom arapskom zemljom. Insistiranje na evropskom putu ima dugoročne pozitivne posljedice za državu, za društvo, bez obzira na to da li će Crna Gora postati nova država članica ili ne. Kretanje ka tome da postane demokratičnija, ekonomski uspješnija i razvijenija je pravi put za Crnu Goru. Sa novom vladom i političkom stabilnošću, Crna Gora mora osigurati da se vrati ‘u igru’ kao jedna od vodećih i najnaprednijih zemalja kandidata na Zapadnom Balkanu.