Prije početka sezone grijanja, kao i u mnogim drugim mjestima u Evropi, i u gradovima Zapadnog Balkana iznova se pitaju o cijenama struje i grijanja. Za razliku od gradova na Zapadu, u balkanskim gradovima ne strahuju da će zimi ostati bez struje ili grijanja zbog poteškoća u opskrbi zbog rata u Ukrajini ili Izraelu, više ih brine pouzdanost i učinkovitost djelovanja starih i izuzetno dotrajalih proizvodnih pogona. Osim toga, elektrane, uglavnom na ugalj, predstavljaju ozbiljan ekološki rizik te gradovi u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu svake zime zauzimaju sve visočija mjesta na globalnoj ljestvici najzagađenijih gradova u svijetu.
Hitno potrebna ulaganja u izgradnju novih, te proširenje i obnova postojećih proizvodnih kapaciteta i mreže stoga nisu samo ekonomska nužnost koju Europska Unija zahtjeva od regije Zapadnog Balkana, već predstavljaju i izlaz iz situacije u kojoj je proizvodnja električne energije postala zastarjela, sa štetnim emisijama kao nusproizvodom, zbog čega države doslovno ubijaju sopstvene građane.
BiH će se teško odreći termoelektrana
Bosna i Hercegovina je tradicionalno veliki izvoznik električne energije, najveći među svim zemljama Zapadnog Balkana. Problemi s kojima se suočava energetski sektor u Bosni i Hercegovini su više nego slični problemima energetskih sektora svih drugih balkanskih država. Budući da je Bosna i Hercegovina energetski samoodrživa i da je najveći proizvođač električne energije između svih šest zemalja Zapadnog Balkana, u ovom tekstu se fokusiramo na energetiku u Bosni i Hercegovini, a u narednim tekstovima ćemo predstaviti stanje u ostalim zemljama regije.
Koliko je električna energija važna za BiH govori i činjenica da je Vlada entiteta Federacije BiH smještena u istoj zgradi kao i Elektroprivreda BiH, a vodeći ljudi u politici često su dio i energetskog sistema. Generalni direktor ove državne kompanije, a kasnije i predsjednik entitetske vlade tokom cijelog mandata bio je stručnjak za energetiku, a danas je savjetnik na području energetike iz Sarajeva, Edhem Bičakčić.
Iako se Bosna i Hercegovina smatra proizvođačem nečiste struje, Bičakčić ističe da je ona preuzela sve relevantne evropske obaveze o dekarbonizaciji, što znači da će do 2050. godine morati da napusti sve tradicionalne izvore proizvodnje električne energije koji uzrokuju emisije uglja. Već 2026. godine će njihove termoelektrane morati da počnu da kupuju emisijske kupone, što će uveliko smanjiti konkurentnost njihove proizvodnje u odnosu na evropske konkurente. „Od obaveza prema Evropi, tačnije od obaveza prema Energetskoj zajednici ne možemo bježati, odnosno možemo, ali bi nas to bježanje moglo skupo da košta, “ objašnjava Bičakčić koliko u BiH ozbiljno shvataju preuzete obaveze na području emisija.
Obnovljivi izvori u Bosni još uvijek nedovoljno iskorišteni
Država, koja je inače još uvijek vrlo odvisna od uglja, punom parom priprema brojne projekte za izgradnju novih kapaciteta za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora (OIE), pored hidroelektrarni, su takođe u prvom planu nove vjetroelektrane i solarne elektrane. „Postoji stvarno mnogo, mnogo spremnih projekata koji bi mogli unijeti hiljade novih megavat sati u mrežu. Prema trenutno važećim planovima, do 2030. ili 2035. godine trebalo bi da napravimo kapacitet za proizvodnju dodatnih 200 megavat sati godišnje. Već sad bilježimo eksponencijalni rast kapaciteta proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora“, objašnjava Bičakčić.
Ovako brzo povećanje proizvodnih kapaciteta obavezno će morati biti popraćeno s povećanjem kapaciteta prenosne i distribucijske mreže. Hitno će biti potrebna ulaganja u izgradnju novih i obnovu postojećih kapaciteta za prenos električne energije. Ako se ne ojačaju prenosni kapaciteti dovoljno brzo i dovoljno opširno, uzalud se troše napori da se povećaju proizvodni kapaciteti. Bosna i Hercegovina, koja godišnje izvozi oko četiri teravat sata električne energije, sve te količine prodaje po tržišnim cijenama, koje određuju trgovci uglavnom na berzi u Budimpešti, te nešto malo i u Zagrebu i Beogradu.
U državnoj energetskoj strategiji je između ostalog zapisana i mogućnost otvaranja berze električne energije na području Bosne i Hercegovine. “Mi već imamo 26 licenciranih trgovaca električnom energijom, imamo i dosta znanja i iskustva u oblasti energetike, tako da vjerujem da bi Bosna i Hercegovina imala šta ponuditi na svojoj berzi”, smatra Bičakčić.
Tijesna povezanost sa susjednom Srbijom
Elektroenergetski sistem susjedne Srbije se takođe uglavnom oslanja na električnu energiju iz termoelektrana, koje su, kao i u Bosni i Hercegovini, u relativno lošem stanju, zastarjele i samim tim neučinkovite. Potrošači u Srbiji su, kao i prošle zime, zabrinuti hoće li ove godine imati dovoljno toplotne i električne energije za svoje potrebe. Zbog toga postoji ogromna potražnja za ugljem iz rudnika u BiH od strane velikih srpskih kupaca. “Praktično sve što im Vlada entiteta Federacije BiH omogući da kupe, oni kupe. Morate shvatiti da država mora regulisati prodaju uglja ako želi osigurati stabilno snadbijevanje svojih elektrana. U Srbiju se prodaju ogromne količine uglja. Riječ je o stotinama hiljada tona, gigantski teretni vozovi puni uglja stalno idu prema Srbiji”, kaže Bičakčić.
Istovremeno, ne treba zaboraviti da je situacija u rudnicima u BiH vrlo loša, dugogodišnje zanemarivanje, nedovoljno održavanje i hronični nedostatak ulaganja uvelike su umanjili profitabilnost rudnika u Bosni i Hercegovini. Ranije su srpski kupci rudare u BiH plaćali drvima, kamioni koji su odvozili ugalj iz BiH vraćali su se napunjeni drvima, koja su rudari koristili za hitno potrebne sanacijske radove.
Temeljna sanacija, uz planiranu zelenu tranziciju, predstavlja ozbiljan izazov za politiku u Bosni i Hercegovini, kojoj takođe ne nedostaje velikih i složenih izazova. Rekonstrukcija rudarstva koja će uslijediti nakon reformi koje će BiH morati da sprovede zbog sebe same i zbog preuzetih obveza prema Bruxellesu će biti vrlo bolan proces i tako tvrd orah za politiku u BiH, koji se neće moći izvesti bez velikih otpuštanja i dodatnih socijalnih poteškoća. Postepeno napuštanje rudarstva već mijenja izgled bosanskohercegovačkih sela, a lokalne vlasti vide turizam kao jedan od izlaza iz mukotrpnog iskopavanja crnog zlata na području napuštenih rudnika, koja s vremenom postaju potopljena i više-manje zaboravljena od strane ljudi, ali neočekivano postaju raj za ribare, kupače, windsurfere i sl.
Ovim evropskim dvorištem dominira Kina
Budućnost planiranog 700 milijuna eura vrijednog kineskog ulaganja u izgradnju sedmog bloka tuzlanske termoelektrane visi u zraku od 2014. godine, kada je posao i bio sklopljen. Izgrađena 1959. godine, najveća elektrana u Bosni i Hercegovini vrlo je zastarjela i hitno joj je potrebna obnova. Međutim, zbog negativne konstelacije unutrašnjih i spoljašnjih faktora ali i i uglavnom iz političkih razloga, projekat se toliko odugovlačio da su kineski investitori u međuvremenu prekinuli saradnju s američkim dobavljačem opreme General Electric (GE), čiju su opremu htjeli imati u Tuzli, Evropa se je potpuno odmaknula od uglja kao nečistog izvora električne energije, a Kina se za to vrijeme obvezala da će prestati graditi termoelektrane izvan granica svoje zemlje.
“Uvjeren sam da nam treba sedmi blok u Tuzli, sredstva za to su osigurana i iako Kinezi ne mogu isporučiti GE opremu, s njima se može sklopiti obvezujući ugovor kako bi njihova oprema osigurala očekivanih 43 posto učinkovitosti. Sve to trebaju da presiječu političari, ali oni očigledno nemaju dovoljno hrabrosti donijeti bilo kakvu odluku, pa samim tim, ni raskinuti posao”, objašnjava Bičakčić.
Kinezi dobro procijenili resurse energetskog sistema BiH
Da bi nekako umirili kineske investitore koji se u Tuzli osjećaju zakinutim zbog dugogodišnjeg oklijevanja da se krene u projekt, državna Elektroprivreda BiH, kao vlasnik TE Tuzla, tim istim investitorima dodijelila je posao vrijedan 25 miliona za obnovu dijela postojećih kapaciteta u Tuzli, što bi trebalo početi u martu sljedeće godine.
I bez TE Tuzla kineski investitori su najaktivniji na energetskom tržištu BiH. Dok njihova investicija u Tuzli visi u zraku, uglavnom zbog drugih, a ne zbog njih samih, Kinezi su direktno ili indirektno uključeni u cijeli niz projekata izgradnje elektrana iz obnovljivih izvora. Svojom fleksibilnošću i brzim odlučivanjem prestigli su jednako važne investitore iz Njemačke na mnogim projektima. Što se tiče slovenačkih investitora, oni su prisutni u nekim konzorcijima za vjetroelektrane i solarne elektrane, najaktivniji su bili na području malih hidroelektrana, međutim vlasti u BiH su na zahtjev zaštitnika prirode zabranile gradnju malih hidroelektrana. . “Mislim da je to bio prilično nepromišljen potez naših vlasti koji je nažalost otjerao važne slovenačke investitore”, kaže sagovornik.
Komplikovano administrativno uređenje, podjela na entitete, kantone i slično uveliko usporava donošenje odluka o važnim infrastrukturnim i energetskim investicijama. Još komplikovanija i nestabilnija politička situacija samo dodatno otežava ionako složene uslove za ulaganja, slaže se sugovornik. Sigurnosna situacija u Europi u toku rata u Ukrajini i sada obračuna Izraela s ekstremističkom grupom Hamas s jedne strane znači pritisak na cijene energenata i izgradnju elektroenergetskih objekata, što je čini privlačnijom kapitalu, dok s druge strane, politički neizvjesno okruženje nikad nije posebno privlačno za ulaganja. “Evropski put kojim smo se odlučili ići zahtijeva od nas u energetici da istovremeno zatvaramo termoelektrane i ubrzamo izgradnju kapaciteta OIE. Kao čovjek iz sa područja energetike, volio bih da malo manje žurimo sa odricanjem od uglja, a malo više sa izgradnjom novih vjetroelektrana i solarnih elektrana“, kaže Bičakčić, dodajući kako sve što zajedno možemo učiniti je da poželimo da se ratno ludilo u Ukrajini i na Bliskom Istoku ubrzo smiri u dobrobit svih nas.
Avtor: FEB