Evropsku budućnost Srbije sputavaju tradicionalne veze s Rusijom, uz oblinu evropsku pomoć smanjuje se energetska zavisnost od Rusije.
Izgradnjom gasovoda Srbija-Bugarska, Srbija će se moći da se priključi na izvore gasa koji dolaze u Grčku, što uključuje i gas iz Azerbajdžana i kaspijskog regiona, kao i LNG terminal u Grčkoj. Terminal za tečni prirodni gas u Aleksandrupolisu može da primi gas iz cijelog svijeta, čime se potencijalno može proširiti krug srpskih dobavljača.
Gasovod koji povezuje Srbiju i Bugarsku i koji je prema prvobitnim planovima trebalo da počne sa radom do kraja novembra, dio je šire inicijative EU-e i ‘Južnog koridora’, čiji je cilj smanjiti zavisnost Evrope od ruskog gasa. U Srbiji gas čini oko 13% potrošnje primarne energije, a trenutno u zemlju može doći samo preko gasovoda Balkanski tok, i to iz Bugarske i Mađarske.
Najveća država u regionu Zapadnog Balkana zavisna je od ruskog gasa koji dolazi preko Bugarskog i Turskog toka, a dio gasa može ići i preko Ukrajine i Mađarske. Srbija kupuje ruski gas po povlašćenoj cijeni, dok preostali, manji dio gasa kupuje na tržištu po tržišnim cijenama. Jedan od ciljeva EU-e je energetska diverzifikacija, pa su nakon početka rata u Ukrajini neke države EU uspjele da se u potpunosti oslobode zavisnosti od ruskog gasa ili su barem počele da rade na tome.
Nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, Unija je iznova shvatila koliko je važno kontrolisati jugoistočno dvorište Stare cjeline i odatle odbijati interese trećih velesila, koje nisu nužno prijateljski nastrojene prema EU. Uglavnom zbog toga EU pomaže Srbiji i regionu da prerasporede različite izvore snabjevanja gasom. Za izgradnju gasovoda Srbija-Bugarska je Srbiji i srpskom dijelu dodijelila 49,6 miliona eura bespovratnih sredstava.
Ukupna dužina gasovoda Srbija-Bugarska koji prolazi kroz obije zemlje biće 170 kilometara i biće dvosmjerna cijelom dužinom. Gasovod u Srbiji će biti dugačak 109 kilometara. To će omogućiti prenos 1,8 milijardi kubnih metara prirodnog gasa godišnje. Investitori predviđaju da će novi gasovod omogućiti povećanje kapaciteta za dodatnih 60 posto u odnosu na sadašnje godišnje potrebe Srbije, koje iznose oko tri milijarde kubnih metara gasa godišnje.
Do kraja izgradnje ostale samo formalnosti
Ministarka rudarstva i energetike Srbije Dubravka Đedović Handanović najavila je početak probnog rada gasovoda Srbija-Bugarska. Tokom nedavnog obilaska gasne mjerno-regulacione stanice u gradu Trupale kod Niša je izjavila, da će gasovod početi da radi odmah po dobijanju potrebnih dozvola.
‘Radovi na priključku gasa su ušli u završnu fazu. Do sada je završeno oko 98 posto posla. Predviđamo da će ćemo u narednim sedmicama početi sa dobijanjem potrebnih dozvola za početak rada gasovoda. Ministarstvo svakodnevno prati realizaciju ovog projekta. Tako će biti do kraja‘, rekla je ministarka. Ona je istakla da je gasovod Srbija-Bugarska projekat od strateškog značaja za Srbiju zbog diverzifikacije izvora snabdevanja gasom, a prvi gas iz Azerbejdžana očekuje se prije Nove godine. Ovom vezom, pored ruskog gasa, koji je važan i stabilan izvor snabdevanja, srpska domaćinstva i industrija imaće priliku da preko Bugarske dobijaju gas iz Azerbejdžana i LNG terminala u Grčkoj. ‘Pregovaramo sa jednom azerbejdžanskom kompanijom, očekujemo potpisivanje memoranduma o razumijevanju između ministarstava energetike Srbije i Azerbejdžana, kao i komercijalnog ugovora između azerbejdžanskog dobavljača i JP Srbijagas‘, rekla je Đedović Handanović, dodajući da bi isporuka prirodnog gasa preko interkonektora trebalo da počne do kraja ove godine.
Podsjetimo, zavisnost Srbije od ruskih energenata jedan je od ključnih faktora koji ovu balkansku zemlju tako snažno vezuje za Rusiju. Evropska unija od početka ruske invazije na Ukrajinu od Beograda kao uslov za napredak na evropskom putu traži usklađivanje srpske spoljne politike sa evropskom. Ukratko, to znači da se od Beograda očekuje uvođenje sankcija Moskvi zbog napada na Ukrajinu. Kako Rusija doživljava smanjenje zavisnosti Srbije od ruskih energenata i kako će se na to reagovati u Kremlju, zajednička je briga prozapadnih posmatrača događaja u Srbiji. S obzirom na to da Rusija već nekoliko decenija gradi svoj uticaj u Srbiji i uopšte na Zapadnom Balkanu, donosioci odluka u Kremlju odlično razumiju da njihov evropski saveznik mora da djeluje diplomatski i bar da se pravi da nije odustao od evropskog puta.
Dešavanja na energetskom tržištu pod uticajem geopolitike
U slučaju da se političke elite u Srbiji previše zaborave i pretjerano se distanciraju od Rusije, Moskva može da odgovori na različite načine, uključujući i to da izvrši uticaj na ruske trgovce naftom koji posluju u Srbiji i koji su u stanju da svojim velikim uticajem na državne medije promijene medijski pejzaž. Čak i uz male promjene na području sponzorstva, veliki ruski naftni igrači mogu ili spasiti ili potopiti velike i važne sportske timove.
‘Uz veliko ulaganje u novi gasovod, prvi put će biti moguće diverzifikovati izvore snabdevanja na srpskom tržištu i, zajedno sa postojećom i novom gasnom infrastrukturom za tečni prirodni gas u Bugarskoj i Grčkoj u Aleksandrupolisu, otvoriti nove mogućnosti za snabdevanje za Srbiju’, rekao je Gligo Vuković iz Kancelarije Evropske unije u Srbiji. ‘Istovremeno smo na početku finansiranja gasovoda između Sjeverne Makedonije i Srbije. U pripremi je studija izvodljivosti i analiza troškova i uticaja na životnu sredinu. Očekujemo da će ova studija biti završena u narednih godinu i da ćemo pronaći i zaokružiti sve izvore finansiranja za pomenuti gasovod, koji je takođe od strateškog značaja, jer će povezati TAP-TANAP i eventualne buduće LNG terminale na obalama Jadranskog i Egejskog mora“, rekao je Vuković. ‘Što se tiče energetske infrastrukture u sektoru gasa, kako je objasnio, EU nije fokusirana samo na gasovode. Sa Srbijagasom trenutno sarađujemo na mnogim drugim projektima i očekujemo još mnogo toga. Završili smo jedan, a to je SCADA sistem za upravljanje gasovodnim sistemom Srbijagasa. Trenutno implementiramo SCADA sistem za upravljanje distributivnim sektorom. Očekuje se da ovaj projekat bude završen za godinu, godinu i po, što će pomoći Srbijagasu da uspostavi funkcionalno tržište gasa na teritoriji Republike Srbije. Naš fokus će biti na postojećim ‘uskim grlima’ gasne infrastrukture jugoistočne Evrope. Iako će gasovod sa Bugarskom biti završen, ‘uska grla’ na unutrašnjoj mreži u Bugarskoj i Srbiji trenutno ne omogućavaju cjelovitu upotrebu gasovoda između dvije zemlje‘, dodaje Vuković.
Kako najavljuje, postoji način da se finansira proširenje mreže između Niša i Beograda, a vjerovatno i da se uz saradnju sa predstavnicima Bugarske proširi kapacitet njihove mreže. Kada je riječ o mehanizmu koji je Evropa uspostavila u vezi sa mogućim investicijama i pravcima razvoja u skladu sa Strategijom razvoja energetike u EU do 2050. godine, s najvećim akcentom na aktivnosti do 2030. godine, Vuković podsjeća da sektor gasa nije izolovan od drugih energetskih sektora, već da su svi povezani i izloženi učincima krize. U strateškom razvoju energetike prednjači energetska efikasnost, za šta su potrebna ogromna finansijska sredstva.
Energetska nezavisnost vodi do političke nezavisnosti
‘Kombinacija diversifikacije i smanjenja potrošnje energije trebala bi donijeti energetsku nezavisnost u budućnosti. Teško je povjerovati da ćemo se do 2050. godine potpuno riješiti fosilnih goriva. Barem mali dio fosilnih goriva će uvijek ostati, ali postizanje samodovoljnosti znači da možemo vlastitim sredstvima pokrivati potrebe unutar granica EU, a to je i cilj. To se uglavnom odnosi na vjetar i sunce, ali ne smijemo zaboraviti na smanjenje potrošnje mjerama energetske efikasnosti‘, smatra Vuković. Takođe je vodonik, kako se trenutno čini, jedan od najperspektivnijih izvora energije koji bi se mogao koristiti i kao gorivo i kao skladište energije i koji bi bio relativno jednostavan za korištenje. Vuković predviđa da će tokom prelaznog perioda mnoge gasne infrastrukture miješati vodonik sa metanom, prirodnim gasom do određenog procenta. U Evropi sve više računaju na uređaje koji će biti kombinacija sa vodonikom ili samo vodonikom, odnosno vodoničkom infrastrukturom.
‘Teško je predvidjeti šta će se dogoditi do 2050. godine. To je jedan od pravaca u kojem ide Evropa. Pored nove infrastrukture, želimo da ozbiljno otvorimo veleprodajno tržište gasa u Srbiji. Srbijagas, koja će biti moderna kompanija i država koja će pristup postojećoj gasnoj infrastrukturi omogućiti trećim licima. Verujemo da će to doprinjeti dodatnoj konkurenciji na tržištu i dati pozitivne efekte za krajnje potrošače“, dodao je predstavnik Kancelarije EU u Srbiji. Milan Zdravković, izvršni direktor operatora distributivnog sistema Srbijagasa, ističe da je energetska infrastruktura neophodna ako uopšte i želimo govoriti o energetskoj bezbjednosti.
Kako pronaći put do otvorenog tržišta
‘Ne možemo govoriti o prednostima otvorenog i slobodnog tržišta ako nemamo dostupnu infrastrukturu koja će omogućiti liberalizaciju tržišta u punom smislu i kako je prvobitno zamišljeno – sa učinkom pouzdanije, kvalitetnije i jeftinije energije za krajnjeg potrošača. I dalje je problematičen argument kada govorimo o preuranjenim zahtjevima, s jedne strane po otvaranju tržišta, i o slaboj infrastrukturi, s druge“, kaže Zdravković. Podsjeća da, kada je riječ o gasnoj infrastrukturi u zemljama regiona, je energetska zajednica stvorena na nivou Zapadnog Balkana, a potom se, iz drugih razloga, proširila na Ukrajinu, Moldaviju…, što je donekle promijenilo njeno početno značenje. Postojeća tržišta u regionu su relativno mala u energetskom, te takođe poslovnom i trgovačkom smislu i nemaju velike potrošnje. Iz toga proizilazi zaključak da je svaki novi, neophodan projekat, posebno onaj u cilju integracije tržišta, komercijalno neisplativ. Stoga je za ovakve projekte potrebna finansijska podrška. „Srećni smo i zahvalni što je Evropska komisija prepoznala značaj gasovoda između Bugarske i Srbije i finansijski podržala projekat. Bez takve finansijske podrške teško je govoriti o pouzdanoj viziji postojeće i nedostajuće gasne infrastrukture u budućnosti“, rekao je Zdravković iz Srbijagasa na nedavno održanoj energetskoj konferenciji. Saglasan je da je energetskom sektoru potrebna strategija, ali takođe napominje da ono što se dešava na energetskom tržištu određuju i geopolitički uticaji i tome slično. Na nivou Evropske komisije se od 2019. godine sprovodi niz istraživanja o viziji energetskog bilansa, stanju, projekcijama i strategiji na evropskom nivou za budući period. Vjerovatno je iz ovih i drugih neenergetskih razloga ustanovljeno i zahtijevano da prirodni plin kao energent može biti prihvatljiv samo uz gotovo nultu emisijom štetnih plinova. ‘Svi ovi projekti zahtevaju finansijsku podršku, tako da je veoma komplikovan proces obezbeđivanja bankarske podrške za svaki sledeći projekat gasovoda. Upravo zbog nejasnog pozicioniranja i obrade gasa‘, kaže Zdravković. Govoreći o zelenim izvorima energije, kaže da ne potcjenjuje značaj vodonika, ali smatra da mora proći dug period prije nego što se njegova upotreba omogući na širem nivou. Vodonik, kao supstanca i kao izvor energije, ima još neka tehnička svojstva koja nije lako obraditi, ne samo sa vidika energije, već i sa vidika sigurnosti. Kada je riječ o vodoniku, kaže Zdravković, i to će zahtijevati neke dodatne troškove. Uz sve to, cijena energije će biti sve veća jer će infrastruktura biti sve skuplja.