Aktuelna crnogorska vlada je doživjela i preživjela prvih 100 dana postojanja. Iako je premijer Milojko Spajić više nego zadovoljan njenim radom, odmah su krenule priče o njenoj rekonstrukciji. Nameće se pitanje zašto treba žuriti sa rekonstruisanjem nečega što daje tako dobre rezultate? Da li rekonstrukcija može značiti i kreiranje neke drugačije Crne Gore na osnovu ‘instrukcija’ sa strane? Podsjetimo, rekonstrukcijom vlade Crne Gore će partije koje se zasnivaju na proruskom i prosrpskom uticaju dobiti više pozicija u svim nivoima izvršne vlasti. U pojedinim opštinama gdje već imaju vlast, građani Crne Gore su svjedoci, da se rekonstruiše cjelokupno crnogorsko postojanje na osnovu istorije ili legendi Srbije. Slave se praznici Srbije sa svim državnim obilježjima. Zato rekonstrukcija vlade mora biti u duhu očuvanja građanskog karkatera Crne Gore, što je jednako važno koliko i zatvaranje aktuelnih poglavlja za ulazak u EU.
Proevropski kurs Crne Gore u prvih 100 dana nove vlade
Prema dosadašnjim – zvaničnim potezima može se zaključiti da Vlada ostaje na poziciji politike proevropske Crne Gore. To je potvrđeno i međuvladinom konferencijom Crne Gore i EU-e koja je održana krajem januara, kada je i Evropska komisija istakla da je u Crnoj Gori napravljen određeni progres.
Prema analizi Centra za demokratsku tranziciju iz Podgorice zvanična Vladina politika i resorni ministri za vanjske poslove i odbranu su se i po pitanju odnosa prema NATO držali onoga što je zacrtano u ekspozeu mandatara – “nastavićemo da sprovodimo sve obaveze koje proističu iz članstva, NATO je posvećen dugoročnoj stabilnosti i bezbjednosti regiona”. Premijer Milojko Spajić se tako od oktobra dva puta sastao sa generalnim sekretarom NATO Jensom Stoltenbergom i istakao da Crna Gora ima evroatlantsku Vladu odlučnu da bude snažan oslonac NATO.
Ipak jačanje pozicije Crne Gore u evropskom prostoru još uvijek ne prati njena diplomatska mreža koja je u jako lošem stanju. Crnogorska vlada to još uvijek nije uzela kao prioritet, tako da i dalje nisu pokrenute procedure za imenovanje ambasadora. Najdalje se došlo sa imenovanjem generalnog sekretara odnosno sekretarke crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova. Crna Gora nema ambasadora u Stalnoj misiji pri UN u Njujorku već dvije i po godine. Pola godine je i bez ambasadora pri NATO, dok dvije godine u ovom savezu nema ni vojnog predstavnika. Kad su u pitanju bilateralna predstavništva, rezidentne ambasadore Crna Gora ima samo u pet zemalja (Belgija, Francuska, Grčka, Italija i Turska), dok većina ambasada djeluje na nivou otpravnika poslova, primjećuju u analizi Centra za demokratsku tranziciju (CDT).
Rekonstrukcija vlade
Ipak ono što zabrinjava i postavlja pitanje koliko je vlada zaista stabilna, je evidentan svakodnevni pritisak jednog od bivših lidera Demokratskog Fronta i predsjednika skupštine Crne Gore Andrije Mandića da se što prije izvrši rekonstrukcija Vlade. To bi koalicjii prosrpskih stranaka ‘Za budućnost Crne Gore’ donijelo pozicije na svim nivoima u izvršnoj vlasti te realizovalo ono što su njihovi politički i partijski ciljevi. Koliko to neminovna politička heterogenost Vlade koju bi sačinjavale i antinatovske i proruske snage može da ulije nadu crnogorskim građanima o boljoj i mirnijoj budućnosti Crne Gore? I zašto se intenzivira priča o izmjenama sastava vlade, ako je ona prema koalicionom sporazumu bila planirana za jesen 2024 godine? Zašto se koaliciji toliko žuri? Da li to predstalja signal nezadovoljstva radom pojedinih resora ili mogućih negativnih političkih odnosa unutar ove koalicije?
Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, tvrdi suprotno, smatra da je premijer Milojko Spajić upravo zbog dobrih rezultata parlamenta i Vlade spreman da se taj proces završi i ranije.
‘Prijatelje držite blizu, a neprijatelje još bliže’
Stav premijera Milojka Spajića, koji je jedini ovlašćen da predloži rekonstrukciju, datum kada će se realizovati, te da li će biti fazna ili kompletna još uvijek nije do kraja jasan. Na pitanje da li je moguće da rekonstrukcija Vlade bude već u aprilu i šta bi ona podrzumijevala, Spajić je rekao da ti narativi ne vode računa o interesima građana Crne Gore.
„Kada već govorimo o rekonstrukcijama, onda treba više računa da se povede oko rekonstrukcija aerodroma, puteva, infrastrukture itd. Rekonstrukcija Vlade je jedna politička stvar koja će se definitivno desiti i mi smo sve to definisali Sporazumom. Ne razumijem zašto svakih deset dana moramo da raspravljamo o tome, ali u redu, ja sam se izjasnio da želim sve konstituente parlamentarne većine u izvršnoj vlasti upravo radi preuzimanja odgovornosti i ulazak u neku vrstu odgovornog odnosa prema državi i građanima,“ komentarisao je Spajić.
Ono o čemu se spekuliše u političkoj javnosti da li se vlada može rekonksruisati i sa opozicionim strankama poput Demokratske partije socijalista, što se, prema informacijama sagovornika FEB-a, priželjkuje i u jednom dijelu PES-a.
I dok su potpisnici koalicionog Sporazuma kategorični da u vladu mogu ući samo oni kao potpisnici, te da politički subjekti izvan sporazuma nijesu i ne mogu biti pozvani, sagovornici FEB-a kao jednu od mogućnosti u političkoj igri rekonstrukcije 44. Vlade, navode i drugačiji scenario, po kojem Spajić odlaže osvježenje kabineta sve do kongresa Pokreta Evropa sad i razlaza sa strujom predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića koji dijeli i stavove i vrijednosti proruskog i prosrpskog nekadašnjeg Demokratskog Fronta. Na kongres Pokreta Evropa sad ipak ne treba čekati jer je tokom vikenda, tačnije 24. februara predsjednik Crne Gore i jedan od osnivača PES-a odstupio sa svih položaja, u svojoj do juče stranci, koju je 2022.godine osnovao sa aktuelnim premijerom Milojkom Spajićem.
Politička heteregonost Vlade
Kako ističu sagovornici FEB-a, jedan dio PES-a je naklonjen ulasku Demokratske partije Socijalista i ostalih opozicionih stranaka, makar u formi manjinske podrške. To je indirektno sugerisao i sam Spajić koji je na pitanje da li je moguće da rekonstrukcijom i neke partije koje nijesu potpisnice Sporazuma postanu dio izvršne vlasti, Spajić rekao da je „pobornik toga, da nam treba što širi krug partija, lidera, da se priključe ovom pokretu, koji je evropski pokret, u nekom ideološkom smislu„.
Sama politička heterogenost Vlade, dodatno poremećena sa potencijalno iznuđenom rekonstrukcijom, postavlja pitanje, koliko je zaista realno očekivati stabilan nastavak rada 44. Vlade, te koliko ona može biti funkcionalna.
Kako je moguće da dvije potpuno različite ideologije budu uključene u izvršnoj vlasti? Da budu ravnopravne i da ne isključuju jedna drugu? Koja će prevagnuti? Put Crne Gore ka članstvu u EU-i, i evropskim vrijednostima, ili put Crne Gore koja temelji na vrijednostima velikosrpske politike? Zato očuvanje građanskog karaktera Crne Gore i dalje mora ostati u žiži interesovanja političke i šire javnosti Crne Gore i biti jednako važno pitanje kao i zatvaranje poglavlja za njen ulazak u EU.