- Subota 15. mart – skup visokog rizika u Beogradu
Nakon održanih velikih protestnih skupova u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu koji su okupli više stotina hiljada ljudi i stotina manjih skupova koji su obuhvatili praktično celu Srbiju (protesti su zahvatili više od 400 mesta), „studenti u blokadi“ su za 15.mart 2025. zakazali veliko okupljanje u Beogradu na kome se očekuje ogroman broj učesnika. Kolone studenata iz unutrašnjosti su već otpočele pohod na Beograd, prolazeći pešice kroz gradove i sela gde ih stanovništvo pozdravlja kao neku vrstu oslobodilaca.
Na predustaničku atmosferu koja je zahvatila Srbiju Vučićev režim je odgovorio mobilizacijom sopstvenih pristalica i najavama koje liče na pripreme za fizičke sukobe. Na porast napetosti najviše je uticao sam predsednik Srbije koji je najavio „velike nerede“ i masovna hapšenja. Obećao je da će 15. mart predstavljati „kraj obojene revolucije“. Ispred zgrade predsedništva postavljena je neka vrsta živog zida, odnosno „kampa“ sa malim šatorima gde boravi nekoliko stotina pro-režimskih „studenata koji žele da uče“ – uglavnom SNS članova od kojih dobar deo i nisu studenti. Neproverene vesti govore o pripremama interventnih policijskih jedinica kao i o organizaciji različitih mera sa ciljem zaustavljanja velikog priliva učesnika protesta iz unutrašnjosti (moguća blokada ulaza u Beograd i sl).
Studentska organizacija je sa svoje strane najavila širenja protesta i nakon 15. marta u vidu trodnevnog generalnog štrajka koji bi obuhvatio blokade nekih od važnih državnih institucija i kompanija (poput elektroprivrede – EPS idr) kao i zahteve za smene javnog tužioca i direktora javnog medijskog servisa RTS – dakle proširenje ranija četiti studentska zahteva (koji su bili ograničeni na pitanja usko povezana sa nesrećom na Novosadskoj železničkoj stanici 1.11.2024) – na koje vlasti do sada nisu dale zadovoljavajući odgovor.
Nesposobnost vlasti da nađu kompromis za rešavanje sve dublje političke krize nakon četiri meseca masovnih protesta, dovela je do sadašnje situacije u kojoj postoji velika šansa dalje eskalacije. Vučić je u protekla 4 meseca pokušao različite taktike sa ciljem smirivanja stanja, od represije, kontramitinga, pretnji, obećanja i koncesija, do igre na vreme, ali nije uspeo da porazi upornost studentskih protesta koji su se proširili i na veliki deo stanovništva. S druge strane Vučić je odbacio svaki kompromis kada je u pitanju formiranje „prelazne ili privremene vlade“ u cilju organizacije slobodnih izbora, kako su to predlagale stranke iz opozicije i neki nezavisni eksperti. Vučić je za kraj marta najavio novi kontramiting u režiji svog novonajavljenog „Pokreta za narod i državu“, koji bi prema njegovorim rečima trebalo „da bude najveći u istoriji Srbije“ (što je propagandni slogan i sasvim nerealno).
Okupljanje predviđeno za 15. mart se u režimskoj interpretaciji poredi sa pokušajem ponavljanja istorijskog 5. oktobra 2000. kada je srušen Miloševićev režim i kada je Vučić izgubio tadašnji položaj ministra informisanja. Ipak, okolnosti su sasvim drugačije imajući u vidu organizaciju, povod i kontekst sadašnih protesta, koji bi, uzimajući u obzir način na koji su vođeni pre trebalo da vremenom možda vode ka postepenom urušavanju režoma (npr. pojedinačne ostavke i „preuzimanje“ rukovodstva nekih od državnih institucija od strane predstavnika stručne javnosti i tsl) nego nekom revolucionarnom obrtu tokom jednog dana.
Iako su protestni skupovi do sada protekli u miru, može se prognozirati da će se u Beogradu održati skup visokog bezbednosnog rizika koji bi mogao da dovede i do nasilnih situacija. Postoji mogućnost da režim iskoristi provokacije i nasilje (koje bi verovatno organizovali naručeni provokatori) kako bi kompromitovao proteste kao „obojenu revoluciju“ i na taj način suzbio dalje studentske akcije ili čak proglasio i vanredno stanje (u slučaju masovnijeg nasilja). Osim toga ne treba isključiti ni spremnost nekih autonomnih učesnika protesta (izvan krugova studenata) da preduzmu izolovane nelegalne akcije koje bi dovele do mera represije, kako je to već najavio Vučić.
U samoj prirodi SNS režima, poteklog iz krajnje desne, nacionalističke Srpske radikalne stranke, je korišćenje nasilja kao oblika političke borbe. To je posebno vidljivo u slučaju egzistencijalne borbe za opstanak na vlasti, kako je to sada slučaj sa A. Vučićem. U subotu 15. marta on će se suočiti sa do sada najvećim iskušenjem u svojoj karijeri autoritarnog vođe koji je godinama širio granice svoje vlasti i uticaja do tačke da je postao direktno ili indirektno odgovoran za svaki događaj u srpskoj državi – od pada nadstrešnice 1. novembra do načina na koji će se odvijati događaji na „martovske ide“ u narednu subotu.
Zaključak i procene:
- Očekuje se da će protesti u subotu 15.marta 2025. znatno prevazići dosada najveći protest održan u toku proteklih meseci i godina, održan na trgu Slavija 22.12.2024 (kada je bilo oko 110.00 učesnika);
- Postoji velika verovatnoća da tokom protesta dođe do izvesnih pojava nasilja. Teško je za sada proceniti, imajući u vidu obim i okolnosti protesta (nasilje bi odgovaralo vlastima, ali i nekim učesnicima u protestima) koliko bi nasilje bilo ograničeno odnosno koliko bi se nemiri mogli eventualno proširiti;
- Postoji izvesna, iako limitirana mogućnost da vlasti proglase vanredno stanje usled pojave nasilja. Imajući u vidu negativne efekte ovakve mere, posebno u inostranstvu, za sada je ona malo verovatna;
- Ne treba očekivati da će skup zakazan za subotu 15. marta predstavljati finalnu fazu protesta. Oni će biti nastavljeni i najverovatnije pojačani, čak i u okolnostima da dođe do eventualnosti (malo verovatne) proglašenja vanrednog stanja,
- kriza u Srbiji će se nastaviti i nakon 15. marta sa i dalje neizvesnim ishodom.