Retorika oko upozorenja o raspadu ili ugroženosti integriteta Bosne i Hercegovine (BiH) nije nova pojava. Ono što je novo je da se, za razliku od proteklog perioda, kada ovakvu retoriku niko nije previše shvatao, situacija razvija tako da bi ono što do juče nije vrijedilo ozbiljnog razmatranja vrlo brzo moglo postati ozbiljna prijetnja. Ne zato što pripadnici tri konstitutivna naroda, Bošnjaci, Srbi i Hrvati, nisu mogli živjeti jedni s drugima, već su se navikli na oštru nacionalističku retoriku i otupjeli na nju. Ključna stvar koja se promijenila u okruženju u kojem predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik godinama povremeno prijeti otcjepljenjem, ako bude bio potreban, jeste geopolitički ambijent.
Rat Rusije protiv Ukrajine ulazi u treću godinu. Znakovi da je jedinstvo među članicama Evropske unije jedna od kolateralnih žrtava velikog rata na istoku jednostavno se više ne mogu gurnuti pod tepih. Neizvjesnosti vezane za haos u Gazi, uticaj mogućeg ponovnog izbora Donalda Trumpa za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država na situaciju u Evropi ne doprinose stabilnim očekivanjima u pogledu budućnosti najnestabilnijeg područja na Starom kontinentu.
Tako se rađaju alternative evropskom putu
Uprkos ohrabrujućim glasovima iz Brisela i širom otvorenim vratima Evropske unije, evropski put zemalja Zapadnog Balkana daleko je od pravog puta. Naprotiv, dominantne nacionalističke politike, koje su direktni nasljednici ratne politike iz 1990-ih, sve manje suzdržano nude alternative evropskom putu. Ideja o ujedinjenju svih Srba u jednu državu, koja je raspirivala krvave balkanske ratove u vidu velikosrpske ideje, ponovo je oživela u vidu koncepta „srpskog savjeta“. Ideja, koja je više od kopije ideje „ruskog mira“ (Ruski savjet), pored svega ostalog, zahtijeva platformu za afirmaciju ruskih interesa u regionu.
Dok mnogi tradicionalni političari izgledaju pomalo izgubljeni u takvom geopolitičkom okruženju, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik se u takvoj situaciji osjećaju kao ribe u vodi. Najbliži saveznici ruskog predsjednika Vladimira Putina imaju još jednog zajedničkog saveznika, uzora i prijatelja koji im je znatno bliži. Viktor Orbán, premijer Mađarske, dobio je najveću čast ovog entiteta na nedavnoj proslavi 9. januara, neustavnog praznika Dana Republike Srpske. Praznik, koji je posebno kontroverzan u očima bošnjačkog dijela stanovništva, jer obilježava dan odvajanja Republike Srpske od BiH, što je bio uvod u krvavi rat, ipak je proslavljen u Banjaluci, uprkos upozorenjima sa Zapada.
Zašto je Orban opasniji za Balkan od Putina?
Adnan Ćerimagić, politički analitičar za zapadni Balkan u Evropskoj inicijativi za stabilnost, podsjetio je da je ruski predsjednik Vladimir Putin dobio istu nagradu godinu prije Orbana. Međutim, prema njegovom uvjerenju, Orban je, kao šef vlade članice EU i NATO-a, opasniji i destruktivniji za Bosnu i Hercegovinu i cijeli region od Putina. Orbanova podrška Dodiku daje veći kredibilitet i politički kapital od podrške Putina, koji je očigledni protivnik EU, pa je upravo zbog toga Orbanova podrška u tom smislu opasnija za BiH i jedinstvo Sjevernoatlantske alijanse. U razgovoru za Neue Zürcher Zeitung, Ćerimagić naglašava da Brisel i NATO treba da iskoriste opisanu realnost u svoju korist i povuku jasnu crtu koju Beograd i Budimpešta ne smiju preći u Bosni i Hercegovini. Dok savez sa Orbanom Vučićem i Dodikom jača njihovu poziciju na unutrašnjem političkom terenu, Brisel bi Dodikov savez sa Beogradom i Budimpeštom trebao iskoristiti u svoju korist kao polugu za sprečavanje moguće secesije Republike Srpske.
Treba im previše novca da bi se investitori bojali
Najnoviji val protivljenja zajedničkoj državi i institucijama vuče korijene iz mandata dosadašnjeg visokog predstavnika Valentina Inzka, koji je na kraju svog mandata donio zakon kojim se negiranje i veličanje genocida i ratnih zločina i njihovih počinitelja tretira kao krivično delo. Protivljenje ovoj zakonskoj promjeni je čak i pojačano, što je bilo i za očekivati u zemlji u kojoj se ulice i trgovi nazivaju po ljudima koji su jednom narodu heroji, a drugom zločinci.
Saša Trivić je osjetio po vlastitom dzepu koliko konkretno govor mržnje može zaboljeti, Srbin rođen u Sarajevu vlasnik je lanca pekara u svom rodnom gradu. Trivić, koji je i predsjednik Udruženja poslodavaca Republike Srpske, nedavno je na društvenoj mreži X odgovorio na pitanje „Hoćete li napraviti novu Srebrenicu u Srbiji?“ tokom rasprave o izbornim prevarama u Srbiji sa još provokativnijim i neprimjereno „Vježbali smo za vas u Srebrenici. Spremite se’. To je izazvalo talas negodovanja Sarajlija, koji su u početku napali Trivičeve pekare, ali su ga kasnije, organizovanim bojkotom, kupci natjerali da zatvori jednu od svojih radnji. Kako po njegovom mišljenju političke tenzije u zemlji mogu uticati na poslovanje pitali smo Trivića, koji se odmah izvinio za svoje neprimjerene izjave i uklonio ih sa društvene mreže.
Pojasnio je da su političke tenzije i periodično zaoštravanje političke retorike u Bosni i Hercegovini već dio folklora, a ozbiljni biznismeni o njima odavno ne razmišljaju. Prema njegovom mišljenju, strani investitori su tu u prednosti, jer ih se te unutrašnje tenzije i nesuglasice tiču znatno manje od domaćih. „Ako uložimo svoj novac u ovo poslovno okruženje i ne očekujemo ozbiljne probleme, ne vidim razlog zašto bi se investitori iz inostranstva plašili“, kaže Trivić.
Investitori iz Slovenije su veoma snažno zastupljeni u entitetu Republika Srpska, a Republika Slovenija im je privlačna zbog relativno niskih poreza. Deset posto poreza na dobit, niži porezi i doprinosi i obučena radna snaga, koja je, uprkos velikoj potražnji za zaposlenima, čak i jeftinija nego u Sloveniji. Međudržavni sporazum o sprečavanju dvostrukog oporezivanja i, u poređenju sa Federacijom Bosne i Hercegovine, znatno jednostavniji administrativni aranžman gdje je većina ključnih procesa centralizovana, je magnet za strane investitore.
Jeftina struja za domaće kompanije, čak i kompanije u stranom vlasništvu, dodatni je podsticaj investitorima u ovom trenutku, smatra Trivić. U zamjenu za nova radna mjesta, mnoge opstine nude atraktivne pakete pogodnosti, uključujući besplatno zemljište za postavljanje proizvodnog pogona.
Veliki igrači i dalje zavise od politike, ali nema tako velikih kao što je Mladen Milanović Kaja. Politika mu je u startu svakako pomogla, ali sada je, po mišljenju mnogih stručnjaka, veći i jači od vladajuće politike. Podsjetimo, Milanović, inače jedan od najznačajnijih poslodavaca u Republici Srpskoj, vlasnik je ljubljanske firme KPL, a nedavno je kupio i trošni poslovni dio u neposrednoj blizini sportske dvorane i stadiona Stožice.
Teško je očekivati još sličnih investicija iz Republike Srpske, jer Republika Srpska nema mnogo igrača sa tako jakim kapitalom, kažu naši sagovornici, koji nisu željeli da spekulišu o pozadini Milanovićevog poslovnog poduhvata u Stožicama. Iako ne kriju sumnje u poslovni smisao ovakve investicije, naši sagovornici nerado komentirisu ovaj posao, jer nemaju informacija o samom projektu i bilo kakvim zakulisnim dogovorima uključenih, pa bi bilo nepravedno na prvi pogled omalovažavati smisao investicije u Stožice.
„Sigurnost u RS i Federaciji Bosne i Hercegovine je zagarantovana za strane investitore. Iako u zemlji ne nedostaje problema sa kriminalom, potreba za radnim mjestima je velika i svijest o društvenim koristima svake strane kompanije u ovom ambijentu je razvijena tako da se strani partneri nemaju cega plašiti“, kaže Trivić.
Kao predsjednik udruženja poslodavaca, Trivić je u toku sa svim novim investicijama, tako da ga raduje što velika fabrika Mahle dolazi u Prnjavor. Ona je u njemačkom vlasništvu i proizvodi autodijelove. Zaposliće 800 ljudi. Polovina kandidata dolazi iz inostranstva, odnosno to su domaći ljudi koji već rade negdje u inostranstvu i željeli bi se vratiti kući ako bi imali priliku raditi u uglednoj stranoj kompaniji. Trivić smatra da će i BiH prije ili kasnije doživjeti trenutak kada će se njeni iseljenici početi vraćati kući, bolje obučeni i sa većim spektrom iskustva i znanja nego kada su otišli iz domovine. Sličan trend je bio u Poljskoj i nekim drugim zemljama istočne i južne Evrope.
Otcjepljenje Republike Srpske može biti zgodna priča za politički obračun, ali u ekonomskom smislu to bi bilo samoubistvo, samo preimenovanje poreske uprave izazvalo bi mnogo problema koji se ne mogu zamisliti nigdje u Bosni i Hercegovini, upozorava Trivić.
Izvor / FEB