Uloga vrijednog studenta nije im se isplatila, umjesto da ubrzaju put ka EU, Makedonci su stalno dobivali nove balvane pod nogama od svojih susjeda, zato su odabrali drugačiji pristup.
Šest godina nakon potpisivanja Prespanskog sporazuma sa Grčkom, kada je socijalistička vlada Zorana Zaeva pristala na bolno preimenovanje Makedonije u Sjevernu Makedoniju kako bi uklonila grčki veto na početak pregovora o članstvu u EU, malom balkanskom državom vladaju desno orijentisani VMRO-DPMNE, na čelu sa premijerom Hristijanom Mickoskim. Mickoski i njegova stranačka koleginica, predsjednica Sjeverne Makedonije, Gordana Siljanovska Davkova, takođe su došli na vlast sa populističkom tvrdnjom da će ignorisati Prespanski sporazum i da će u komunikaciji gdje god je to moguće koristiti stari naziv države Makedonija.
Naravno, pod pritiskom međunarodne zajednice, ubrzo su morali da pronađu načine da ublaže svoju oštru retoriku, ali sklapanjem strateškog partnerstva sa Mađarskom vrijednog 500 miliona eur, vlasti u Skoplju su jasno pokazale Evropskoj uniji da nekadašnji uzoran student Sjeverna Makedonija više nije spremna olako vjerovati evropskim obećanjima i da vlastitu finansijsku dobit stavlja ispred ličnog imidža uzornog studenta.
Neće zaboraviti žrtvu koju su napravili
Nakon potpisivanja značajnog Prespanskog sporazuma u junu 2018. godine, umjesto otvorenog autoputa u evropsku budućnost, građani Sjeverne Makedonije su izbliza vidjeli i iskusili sporost procesa pristupanja i nepovratan pad kredibiliteta Evropske unije. Sve se to ogleda u postepenom, ali sigurnom opadanju podrške javnosti članstvu u Uniji. Prema podacima iz istraživanja javnog mnjenja skopskog Instituta za demokratiju Societas Civilis (IDSCS), podrška članstvu u EU je konkretno pala sa preko 90 posto u 2005. na 60 do 65 posto u posljednjih nekoliko godina.
“Nije samo gola podrška članstvu u EU ono što zabrinjava, ona je još uvijek relativno visoka i iznosi 60 do 65 posto. Ono što me brine je da ljudi više ne vjeruju da bi članstvo u EU moglo poboljšati poredak u zemlji i stanje demokratije u našoj zemlji. Ljudi vide i svjesni su da evropski standardi više ne vrijede kao nekada, već je proces proširenja strogo politički i proizvoljan proces koji se mijenja i prilagođava trenutnoj situaciji u svijetu i regionu“, objašnjava Marko Trošanovski, politički analitičar i predsednik skopskog IDSCS instituta. Vremena kada su Makedonci u Evropskoj uniji vidjeli iluziju o najboljem od oba svijeta su nepovratno prošla, sada EU vide kao najmanje loš mogući izbor, najmanje zlo.
Da bismo razumjeli pozadinu povratka desničarske VMRO-DPMNE na vlast u maju (vladu vodi predsjednik ove stranke Hristijan Mickoski, a predsjednica republike Gordana Siljanovska-Davkova je njegova stranačka koleginica), neophodno je da se razumije frustracija Makedonaca.
Dogovorili su se da promijene ime zemlje pod pritiskom grčkog veta na početku pregovora o pristupanju EU 2018. godine. Ubrzo je međutim postalo jasno da ispunjavanje zahtjeva njihovog velikog susjeda Grčke nije ubrzalo njihov put ka konačnom nacionalnom cilju, članstvu u Evropskoj uniji. “Ljudi u našoj zemlji stekli su utisak da nemaju sve zemlje iste standarde za ulazak u Uniju. U poređenju sa mnogim drugim državama članicama, postavljeni su nam zahtjevi koji su bili na ivici ludila i direktno zadirali u naše nacionalno dostojanstvo. Uprkos tome, pristali smo na svakako vrlo problematičan zahtjev za promjenom imena zemlje, odluku koja je izvor stalne frustracije i polarizacije u društvu. Kada se ispostavilo da smo se uzalud klanjali jačem komšiji, usledile su bugarske iznude.
Dakle, kada govorimo o evropskim integracijama Makedonije, sve te frustracije moramo držati pred očima kako bismo bolje razumjeli trenutnu situaciju“, objašnjava Trošanovski. Unatoč opštoj svijesti da se mala država sa nešto više od dva miliona stanovnika ne može mnogo pomaknuti u igricama velikih susjeda, nakon neuspješnog pokoravanja grčkim zahtjevima, bugarska iznuda izazvala je izuzetno snažan otpor u makedonskoj javnosti.
Vladajuća VMRO-DPMNE, koju je za vrijeme vladavine Nikole Gruevskog između 2006. i 2016. obilježila korupcija i veliki skandal prisluškivanja, veliki dio zasluga za svoj ponovni uspon na vlast može pripisati činjenici da, za razliku od socijalista i Zorana Zaeva, koji je do tada vladao, nisu bili spremni ništa da potpišu, kako bi zemlju uveli u Evropsku uniju. Birači u Sjevernoj Makedoniji takođe su iz prve ruke osjetili kako evropske vrijednosti nijesu univerzalne i da se mogu prilagoditi u korist većih na štetu manjih, a evropska uvjeravanja i garancije se manje računaju u realnoj svakodnevnoj politici, zbog čega se buntovnički stav VMRO-DPMNE ipak dovoljno rangirao, da odvaga grijehe ove partije iz prošlosti.
Drugi razlog za povratak desničara na vlast u Skoplju je istorijski razočaravajuća situacija prethodne vlasti. “Prethodna vlast je zataškavala probleme u mnogim oblastima. U oblasti borbe protiv korupcije, koja bi trebalo da bude jedan od glavnih prioriteta, nisu pokazali praktično ništa, upravljanje i rukovođenje prethodne vlasti može se okarakterisati samo kao loše, a rekordno nizak nivo povjerenja u državu i institucije je nešto za što isto treba da odgovaraju“, objašnjava Trošanovski. Kada su se politička i ekonomska kriza spojile nakon završetka epidemije korona virusa, digla se savršena oluja koja bi oduvala svaku vlast sa ovako skromnim rezultatima, uvjeren je sagovornik. Posljedice gubitka povjerenja u institucije u Sjevernoj Makedoniji imaće puno duži epilog u odnosu na to koliko će im trebati da se izvuku iz naizgled beskrajne i složene političke krize.
Iako su i premijer Mickoski i predsjednica Siljanovska Davkova uzbuđivali makedonske nacionaliste prije izbora i odmah nakon izbora oštrom retorikom koja odlučno odbacuje novo ime zemlje, nakon prvih nekoliko međunarodnih susreta smanjili su tenziju. Sasvim je očekivano da je i jednima i drugima potrebno neko vrijeme da što dostojanstvenije izađu iz predizborne retorike, ali napori u tom pravcu dali su analitičarima jasan signal da će i jedni i drugi poštovati Prespanski sporazum, jer im je sasvim jasno da bi ozbiljne povrede ovog međunarodnog sporazuma mogao postati novi problem za Sjevernu Makedoniju u već dugom nizu problema. „Mickoski je na samitu NATO-a jasno stavio do znanja da će poštovati Prespanski sporazum, ali i predsjednica traži izlaz iz prethodne retorike i čini se da tek pili novu retoričku strategiju“, kaže sagovornik.
Ukrajina je gurnula Balkan u drugi plan
Ruski napad na Ukrajinu bio je dodatni udarac kredibilitetu Evropske unije u očima građana Sjeverne Makedonije, pojavivši se kao novi faktor koji gura njihove nade za članstvo u evropskoj porodici u neodređeno daleku budućnost. Neposredno nakon početka rata činilo se da su donosioci odluka u Evropskoj uniji shvatili značaj Zapadnog Balkana za mir i stabilnost na teritoriji EU, zato su pozivi na ubrzano širenje Unije na jugoistočni prag kontinenta stalno dolazili. “U to vrijeme su se svi nadmetali kako bi sve nas u regionu uvjerili da je došao trenutak da se EU proširi na zapadni Balkan. Ovaj trenutak traje već više od dvije i po godine. Osim gomile lijepih riječi i novih praznih obećanja, u tom trenutku se ništa nije dogodilo. Sve to vide i čuju ljudi od kojih se u Briselu očekuje da podrže uvođenje hitnih evropskih reformi“, upozorava Marko Trošanovski. Činjenica da je Ukrajina u centru evropske pažnje daje ljudima balkanskih zemalja koji žele evropsku budućnost utisak da su ponovo gurnuti u drugi plan. Uvijek nova neispunjena obećanja samo dodatno jačaju ionako apatične, cinične i defetističke Makedonce u uvjerenju da je EU protraćila svoj kredibilitet.
Bugarska je takođe članica Evropske unije
Kao što je Grčka iskoristila činjenicu da je članica EU, Bugarska je iskoristila svoje članstvo u Evropskom klubu i pravo veta da izvrši pritisak na svog slabijeg susjeda te riješi otvorena bilateralna pitanja prije daljnjih koraka Sjeverne Makedonije ka punopravnom članstvu. U zahtjevima, koji uključuju izmjenu ustava Sjeverne Makedonije kako bi se eksplicitno pominjalo postojanje bugarske nacionalne manjine, Makedonci kao emotivno osjetljiv zahtjev pominju i zahtjev Bugarske da se promijeni sadržaj makedonskih udžbenika istorije, koji po novom ne bi spominjali da je Bugarska u Drugom svjetskom ratu okupirala teritoriju današnje Sjeverne Makedonije tokom rata kao saveznik njemačkih nacista.
Trošanovski je uvjeren da generalno gledano, ljudi u Makedoniji ne bi ni imali prigovora na prihvatanje nekih bugarskih zahtjeva, ali sumnja da se potrebna većina za promjenu ustava može postići u sadašnjoj konstelaciji političkih snaga. „Obične ljude ne bi nimalo zasmetao ulazak bugarske nacionalne zajednice u ustav, jer su Bugari zapravo dio našeg društva i savršeno su integrisani u društvo. Problem je što bi takvom promjenom ustava Bugari dobili svoje političke predstavnike u vlasti, a jasno je da je čitava njihova politička agenda u odnosu na našu zemlju totalno antimakedonska, oni potpuno negiraju postojanje našeg jezika, naše kulture i naše zemlje“, izrazio je zabrinutost Trošanovski. Istovremeno, podsjetio je da su Albanci u potpunosti ravnopravno zastupljeni u državnim institucijama Sjeverne Makedonije, a popuštanje bugarskim zahtjevima moglo bi Sjevernu Makedoniju gurnuti u poziciju stalne nestabilnosti, koju je Bosna i Hercegovina iskusila od više od četvrt veka.
Osim toga, dodatnu dimenziju problema s Bugarskom predstavlja i stalna politička kriza u Bugarskoj, pa u Skoplju nikad ne znaju s kim bi trebalo da razgovaraju o rješavanju otvorenih problema. Podsjetimo, Bugari bi 20. oktobra ove godine trebalo da izađu na vanredne parlamentarne izbore, što će biti sedmi parlamentarni izbori u tri godine. Međutim, posljednji pokušaj bugarske privremene premijerke Gorice Grančarove da rekonstruiše vladu je predsjednik Rumen Radev odbio, pa će formiranje privremene vlade biti odloženo, a prijevremeni izbori odgođeni za kasniji datum koji još nije određen.
Brisel pregovara sa evropskom marginom
Dogovor Mickoskog i njegovog mađarskog kolege Viktora Orbana, koji bi trebalo da ojača ekonomske veze između dvije zemlje i balkanskoj zemlji donese pola milijarde eura svježeg novca, diže veliku prašinu u makedonskoj opoziciji i dijelom evropskoj javnosti. Opozicioni socijaldemokrati su u ovom partnerstvu umjesto „hitno potrebnog podsticaja za ekonomski razvoj“ prepoznali „opasno putovanje“ koje bi moglo ugroziti saradnju zemlje sa institucijama poput Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda. Istovremeno, zbližavanje balkanske članice NATO alijanse i kandidata za članstvo u Evropskoj uniji problematičnoj članici koja ne krije svoje simpatije prema Rusiji s pravom zabrinjava mnoge u Briselu.
Prema uvjeravanjima šefa vlade u Skoplju, polovina kredita biće iskorišćena za podršku privredi, dok će druga polovina biti podijeljena opštinama za kapitalne projekte. Kako Mickoski uvjerava, u Budimpešti će ubuduće moći da pozajme još više novca, ako bude potrebno. Prema pisanju makedonskih medija, premijer je u maju, odmah nakon ubjedljive pobjede na zborima, najavio misteriozni kredit od milijardu eura, koji će njegova vlada obezbijediti od „prijateljske“ zemlje EU pod veoma povoljnim uslovima.
Zašto su promoskovske vlasti u Budimpešti, koje su se inače protivile povećanju evropske pomoći Ukrajini na svakom koraku, toliko posvećene finansiranju male balkanske zemlje, pitanje je na koje se može odgovoriti bez previše truda. Desničarski VMRO-DPMNE, koji predvodi nedavno formiranu vladinu koaliciju, tradicionalni je saveznik Orbanove vlade i njegove stranke Fidesz.
Temelji za čvrste odnose između dvije vladajuće stranke postavljeni su tokom desetogodišnjeg mandata bivšeg autoritarnog premijera i bivšeg lidera VMRO-DPMNE Nikole Gruevskog između 2006. i 2016. Tokom njegove vladavine region i Evropu potresli su izvještaji koji su potvrđeni kasnijim istragama i koji su pokazali ekspanziju Mađarske u medijski prostor Sjeverne Makedonije, uglavnom u podršci konzervativno orijentisanim medijima i održavanju u životu propagandne mašinerije u službi Gruevskog.
Djelovanje mađarske medijske mreže u ovom dijelu Balkana i drugdje u regionu nije prestalo ni nakon svrgavanja Gruevskog 2017. i njegovog tajnog bijega 2018. u Mađarsku, gdje je dobio politički azil. Na taj način je spriječen da bude izručen Skoplju pod optužbom da je nezakonito i masovno prisluškivao svoje građane.
Jesen donosi potencijal za destabilizaciju
Predstojeća jesen mogla bi unijeti nemir u zemlju sunca, uvjereni su poznavaoci zbivanja u Sjevernoj Makedoniji. Dok će se vladajući VMRO-DPMNE, prema sopstvenim predviđanjima, fokusirati na borbu protiv korupcije i stvaranje uslova za brži privredni rast, što su postavili kao dva ključna prioriteta u ovom mandatu, Trošanovski očekuje da će jesen biti puna protesta na različitim nivoima iu različitim dijelovima zemlje. Međutim, umjesto problema s Bugarima, ovaj put se očekuju protesti koje predvodi treća najveća stranka u zemlji, Demokratska unija za integraciju (DUI), albanska stranka koja je formirana neposredno nakon oružanog sukoba između Albanaca i Makedonaca 2001. Predvođen Ali Ahmetijem, bivšim političkim vođom albanske nacionalne oslobodilačke armije “DUI ima potencijal da stvori nemire i destabilizuje zemlju. Sljedeće godine nas očekuju lokalni izbori, a interes ove stranke je da svoju kampanju gradi na etničkim temama. Naravno, to će biti problem u političkom smislu, ali ne vjerujem da osim manjih incidenata može dovesti do ozbiljnih problema“, kaže direktor skopskog Instituta za demokratiju Societas Civilis.
.