Scenario bez scenariste, režiser se traži
Ustavna kriza u Bosni i Hercegovini približila je fokusu javne pažnje i poziciju sarajevske Trojke, koja se igrom okolnosti i prilika izvan domašaja Trojke, našla u krugu aktera sa političkim uticajem.
Sastanak Trojke i dijela opozicije iz Republike Srpske sa liderom HDZ Draganom Čovićem u Kupresu, 22. marta, pokazao je novi zaokret i sa strane Trojke, i Čovićevog HDZ. Vijest dana nije bilo uvažavanje Trojke kao političkog partnera, nego Čovićevo distanciranje od njegovog dugogodišnjeg saveznika Milorada Dodika. Tako se još jednom potvrdilo da su u potrazi za profilom Trojke, ključne riječi imena Dodik i Čović.
U dosadašnjoj praksi političkog postupanja i odlučivanja, manir Trojke bi se lakše opisao kao nomadski, nego kao politički pragmatizam. Vodeći se principom održanja vlastitog image radije nego principom političke i partnerske dosljednosti na javnoj i medijskoj sceni, Predsjednici stranaka Trojke Nermin Nikšić (SDP), Elmedin Konaković (NiP) i Edin Forto (Naša stranka) su od formiranja koalicije faktički istupali i djelovali od prilike do prilike sa izmjenama partnera i sa veoma drastičnim promjenama vlastitog političkog stava.
Presudnu ulogu u formiranju Trojke, a zatim njenog ulaska u vlast na nivou entiteta FBiH i u sastav Savjeta ministara BiH imao je tadašnji ambasador SAD u BiH Michael Murphy, a HDZBiH i Čović su na njegov nagovor, iako prilično nevoljno i sa rezervom, pristali na takav dogovor. Dan nakon odlaska Murphya iz BiH, Dragan Čović je javno saopštio da je pogriješio pod pritiskom prijatelja iz međunarodnih institucija. „To smo jednom uradili i nikad više. Greška je kad vas okupi neko izvana i kaže da morate okupiti tu koaliciju“ Nikad ne reci nikad – pa se i Čović u novim okolnostima koriguje.
Tadašnji komentar u sarajevskim medijima da bi Trojka u prvom redu morala znati, a i javnosti objasniti kuda ide, pa tek onda pitati HDZ hoće li s njima, u gotovo neizmjenjenoj formulaciji stoji i danas.
Od formiranja aktuelnog Savjeta ministara u partnerstvu sa Dodikovom partijom SNSD, Trojka je u sarajevskim krugovima, medijima i javnosti bila snažno kritikovana zbog interesne bliskosti sa Dodikom, i istovremeno intenzivno gubila podršku javnosti, što se vidjelo i po lošem izbornom rezultatu na prošlogodišnjim lokalnim izborima, gdje je Trojka u Kantonu Sarajevo ubjedljivo poražena u korist Izetbegovićeve SDA. Naročito teške kritike i optužbe da je Trojka Dodikovom SNSD-u dodijelila kompletan sigurnosni i obavještajni sektor i finansije na nivou BiH, te da posljedice takvih njihovih odluka sada plaća država tako što ne može pristupiti, a kamoli uhapsiti Dodika nakon njegovih protivustavnih mjera i zakona usvojenih u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Izjave i pogrešne procjene pojedinih lidera Trojke, Elmedina Konakovića ili Predraga Kojovića da se „obruč steže oko Dodika“, ili da je direktor državne sigurnosne agencije SIPA Darko Ćulum profesionalac kojem treba vjerovati samo par dana prije Ćulumovog odstupanja sa te dužnosti i povratka u MUP Republike Srpske, nisu uvjerile ni javnost, ni ljude oko Trojke u realno i konkretno izmicanje i bjekstvo Trojke iz Dodikovog tabora. Realna izlazna strategija Trojke sada je manje principijelna retorika o osudi Dodikovog protivustavnog djelovanja, a više stupanje u koalicioni paket sa Čovićevim HDZ i opozicionim liderima iz RS radi smjene Dodikovih ministara u Savjetu ministara BiH i formiranja nove parlamentarne većine u Parlamentu BiH.
King player u toj kombinatorici i sada je, kao i prethodno – Dragan Čović
Iako je Čović Dodika nazvao „prethodnim partnerom“ to još ne znači prihvatanje partnerstva sa Trojkom – za to Čović ima uslove koje će ispostaviti kao cijenu formalne koalicije, i samo nakon verifikacije političke platforme. Sa iskusnim, lukavim i moćnim Čovićem u ponudi ne postoji „lunch for free“.
Prijedlog Trojke i opozicionih poslanika iz RS za brzu rekonstrukciju Savjeta ministara imenovanjem novih ministara sigurnosti, finansija i spoljne trgovine iz reda Srba u opoziciji, Čović je stavio na čekanje, sazvao sastanak u Kupresu i saopštio svoje uslove. Na prvom mjestu usvajanje novog Izbornog zakona BiH i garancije izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH od strane hrvatskog biračkog korpusa, bez mogućnosti reprize slučaja Komšić. Na istom skupu, Čović jeosudio protivustavno djelovanje Dodika, ali pristojno ostavio i odstupnicu, rekavši „da nije presude, ništa ne bi bilo kako je sada“.
Trojka je očitno u problemu- kod kuće i vani
Ako ne hapse Milu Dodika, javnosti nude dokaz da sarajevske institucije nemaju kontrolu nad cijelom BiH u sigurnosnom i pravosudnom sektoru, pa je povjerenje Trojki u drastično silaznoj putanji. Savjet ministara je planirao da u 2024. godini usvoji 58 zakona. Trojka i partneri su saopštili programski plan rada, a efektivno nisu uradili ns tom planu skoro ništa. Tokom cijele 2024. godine usvojeno je svega osam zakona, od kojih je jedan Zakon o budžetu institucija BiH.
Indikativno je da nijedan od usvojenih zakona nisu predložili kadrovi koji su retorički posvećeni „napretku na evropskom putu“ – ministri iz Trojke.
Za dvije godine koliko im traju mandati u Savjetu ministara, kadrovi Trojke nisu predložili ni jedan zakon, a naročito ne zakone iz grupe tzv. „evropskih“. Jedan od usvojenih zakona su predložili zastupnici Trojke u Zastupničkom domu PSBiH, a ostale ministri iz HDZ-a, SNSD-a i sada smijenjen i u zatvoru ministar sigurnosti Nenad Nešić. Zakon o finansiranju javnih institucija u BiH, usvojen na prijedlog Marinka Čavare (HDZ) podržan je glasom „za“ poslanika Trojke Denisa Zvizdića (NIP) dok su druga dva poslanika NIP bili suzdržani i tako omogućili usvajanje. Isplata licima sa crne liste pod sankcijama SAD (HDZ, SNSD…) u gotovini je tim Zakonom legalizovana, a Trojka se našla u negativnoj konotaciji javnosti i medija koji su u tome prepoznali podršku Dodiku i njegovim partnerima.
Odlaskom Murphya Trojka je ostala i bez podrške svog ključnog promotora, a i stav međunarodne strukture u BiH je prilično uzdržan u sadašnjoj krizi koju je izazvala presuda Dodiku i njegovi potezi u distanciranju RS od BiH. Stav nove administracije u SAD povodom BiH iako ne mnogo različit od ranijeg, sada ipak nije identičan sa stavovima prethodnika koje je predstavljao Murphy, a ni EU se osim nekoliko deklarativnih poruka o osudi narušavanja ustavne (Dejtonske) strukture BiH, za sada ne angažuje u značajnijoj mjeri.
U problemu na domaćoj sceni, istovremeno uskraćena za ranije podrazumijevano i notorno mentorstvo stranih aktera, Trojka se našla na brisanom prostoru i u potrebi za novim samostalnim scenarijem. Ranije ubijeđena da bez međunarodne potpore ne treba vući ozbiljnije poteze, sada je orijentisana na vlastito određenje na domaćoj BiH sceni.
Pragmatičnom Čoviću je jasno da mu savezništvo sa Dodikom više neće donositi benefite, a da mu distanciranje od Dodika obezbjeđuje pozicije jakog uticaja, ali mu za to treba parlamentarni blok i rekonstrukcija Savjeta ministara BiH. U tom kontekstu Trojka mu je instrumentalno potrebna, uz dio opozicionih predstavnika iz RS, pa je teren za konstrukciju nove koalicije na nivou BiH sasvim izvjesna opcija.
Rušenjem Dodika na nivou BiH, Čović je u prilici da sačuva sve što već ima, a Trojka da se izvuče iz aure koaliranja i partnerstva sa Dodikom, te da se javnosti predstavi kao zaštitnik državne strukture i Ustava pred Dodikovim napadima i secesionističkim namjerama. Iza Čovićeve retorike o evropskom putu i poštovanju Ustava i pravnog poretka u BiH stoji drugačiji stvarni interes – usvajanje novog Izbornog zakona i onemogućavanje izbora hrvatskog člana Predsjedništva po „metodu Željko Komšić“ ali i zadržavanje postojeće kvote hrvatskih pozicija u institucijama BiH.
Sastanak u Kupresu čelnika Trojke i predstavnika opozicije iz RS je markirao takve ciljeve u potrazi za zajedničkim interesima svih učesnika, pregovori su u toku, ali se već čini da su procjene o formiranju nove koalicije u prvim danima aprila 2025. sasvim realne. Tu ostaje problem verifikacije novog Savjeta ministara u Domu naroda BiH parlamenta, gdje SNSD raspolaže mogućnostima opstrukcije i blokade tog imenovanja.
Da li će Trojka i opozicija u RS zajedno sa Čovićem uspostaviti stabilnost i mirniji ambijent, konstituisati vladavinu prava u BiH, umiriti Dodika ili dovesti situaciju do usijanja, vidjeće se u narednim mjesecimana, a da li će užaren kesten vaditi iz vatre znaće se na opštim parlamentarnim izborima u BiH 2026, ili će Dodik uspjeti u namjeri da izbore u RS održi po novom izbornom zakonu Republike Srpske, kako je najavio, za sada je veoma teško prognozirati.