O prilikama u Republici Srpskoj razgovarali smo nekoliko dana nakon vanrednih predsjedničkih izbora i deset mjeseci prije novih opštih izbora sa Branislavom Borenovićem, članom Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH iz opozicione Partije demokratskog progresa (PDP)
Za početak vas molim za komentar rezultata vanrednih izbora za predsjednika Republike Srpske.
Na ovim izborima građani Republike Srpske su prije svega glasali protiv politike Milorada Dodika, protiv njegovih hazarderskih politika i svega onoga što je u prethodnom periodu radio, moramo priznati – prilično uspješno. Ali očigledno je došlo vrijeme da ljudi shvate da je ta politika svojevrsni avanturizam koji nas sve zajedno vodi u ozbiljnu, ozbiljnu opasnost za cjelokupno društvo. Glasajući protiv njega, potpuno je jasno da je opozicioni kandidat, koji je ugledan, kulturan, smiren i pošten čovjek, dobio nevjerovatno veliku podršku, iako je izlaznost bila manja nego na prethodnim izborima.
Koje pouke možete izvući iz ovih izbora?
Pokazale su se neke izuzetno važne stvari. Prva je ta da je Banjaluka ponovo rekla “ne” Dodiku i njegovoj stranci SNSD, slično je bilo u Bijeljini i nekim drugim gradovima gdje je dosad SNSD uvijek imao značajnu podršku. Ispostavilo se da ta stranka više ne može da mobiliše svoje birače koji su slijepo slušali sve što im je “veliki vođa” naredio. Mislim da je to poruka za koju nisam sasvim siguran da će je Dodik ispravno razumjeti.
Ne izgleda da ju je razumio?
Znate kako je sa ljudima kojima udari u glavu velika moć koju uživaju. Kada ih političko sunce toliko dugo grije, izgube osjećaj za trenutak kada su došli oblaci i kada se ohladilo. On bi tu poruku najviše trebalo da shvati, a nisam siguran da jeste. Sada očigledno slijedi velika i mučna borba u narednih deset mjeseci, kada će biti opšti izbori – koji će zapravo biti najvažniji. Ti izbori će odrediti kuda ide ova država: hoćemo li biti dio uređene evropske zajednice, ili ćemo biti neka vrsta enklave, izolovanog ostrva na kojem autokratske politike na potpuno privatizovan način zloupotrebljavaju svoju vlast nad ovim prostorom.
Kako će izgledati narednih deset mjeseci?
Ubijeđen sam da je pred nama deset veoma turbulentnih mjeseci, u kojima će se raditi sve ono što nije dozvoljeno. Ključni izazov za opoziciju biće da među sobom stvorimo atmosferu sa više razumijevanja, više prostora za kompromise, da lična suprotstavljanja ostavimo po strani i da ne izlazimo u javnost sa stvarima koje se mogu riješiti unutar naših opozicionih zidova. Važno će biti ohrabriti ljude da izađu na izbore, jer imam osjećaj da su jednostavno već umorni od stalnih izbornih procesa, koji su puni manipulacija. Kao što znate, naš izborni zakon je zaista katastrofalan. Mi još uvijek nijesmo uveli nove tehnologije na biračka mjesta, koje se koriste svuda u svijetu, pa i u regionu – čak u Albaniji i Sjevernoj Makedoniji – gdje te tehnologije značajno smanjuju mogućnost manipulacija.
Nije li to malo kasno?
Jeste, i kada razgovarate sa običnim ljudima – taksistima, prodavačicama, medicinskim sestrama – čujete da su toliko umorni od politike da više ne žele ni da razmišljaju o tome. Predugo slušaju kako treba izdržati još ove i još naredne izbore. Ljudi više ne mogu to da podnesu kada vide da je na prethodnim izborima “malo falilo” da pobijedi onaj koji nudi promjene – i opet se ništa ne promijeni. Dodik, uz razne manipulacije, dođe do tih par procenata koji mu trebaju za pobjedu. Nevjerovatno je kako on predstavlja svoj rezultat: ako pitate ljude u Evropskoj uniji ili u međunarodnoj zajednici, svi misle da je Dodik na prošlim izborima dobio 90 odsto glasova. A razlika je uvijek jedana do dva procenta. Zato uvijek pokušavam stranim partnerima objasniti da je Republika Srpska demokratsko društvo koje ima vladajuću koaliciju, ali i relativno jaku opoziciju. Dakle, alternativa postoji, i u Republici Srpskoj i na nivou Bosne i Hercegovine.
Kako vidite zahtjev SDS-a da se zbog manipulacija ponove izbori u tri grada?
Potpuno je opravdan taj zahtjev. Morate znati da se kod nas pri svakom izbornom procesu dešavaju krađe glasova, prvenstveno u Doboju i Zvorniku. Šta to znači? Postoje sredine gdje je izlaznost visoka, a ljudi tamo uopšte ne žive. Ovog puta imamo prvi put situaciju da se neki ljudi pojave na biračkom mjestu i vide da je neko već glasao umjesto njih – neko se potpisao umjesto njih. Birački odbor se, dakle, dogovorio s nekim da glasa umjesto njih, jer su znali da ti ljudi žive negdje u inostranstvu, ali su se slučajno zatekli tu baš na dan izbora i tako otkrili prevaru. Zamislite tako nešto u Sloveniji, Hrvatskoj ili bilo kojoj uređenoj državi – da dođete sa ličnom kartom, a neko je već glasao umjesto vas i potpisao se u birački spisak.
To je jedan primjer — kako znate da je to zaista uobičajena praksa?
Veoma jednostavno: vidite izuzetno veliku izlaznost u mjestima gdje praktično nema ljudi. Recimo, prosječna izlaznost je bila oko 37 odsto, a na tim nekoliko biračkih mjesta u Doboju, Zvorniku i posebno u Laktašima, izlaznost je bila i 60–65 odsto birača koji tamo zapravo ne žive. Razlika u korist Dodikovog kandidata bila je 92 prema osam odsto. Oni više ni ne pokušavaju da to sakriju. Ima više nego dovoljno argumenata za ponavljanje izbora u ta tri grada, gdje je Dodikov kandidat dobio 20.000 glasova više od našeg. To je nemoguće – s takvom razlikom nije pobijedio ni sam Dodik kada je tamo kandidovao. Zahtjev opozicije za ponavljanje izbora je sasvim opravdan, jer se u ta tri grada desila očigledna krađa glasova.
Od koga zavisi hoće li doći do ponovljenih izbora?
To zavisi od Centralne izborne komisije (CIK), koja tu odluku može da donese. CIK bi trebalo da radi po zakonima, ali stalno osluškuje šta kaže okruženje – predstavnici međunarodne zajednice, posebno OEBS, Savjet Evrope. Na njihove odluke snažno utiču stavovi međunarodne zajednice. Mislim da će se naći dovoljna većina za ponavljanje izbora. Ne bi to bilo prvi put – znate da smo imali ponovljene lokalne izbore 2020. Tada je dokazano da je u Doboju SNSD ukrao 80 odsto glasova. Za neke njihove kandidate dokazano je da nijesu osvojili 23.000, nego 4.500 glasova – dakle, ukradeno je preko 18.000.
Je li iko zbog toga završio u zatvoru?
Taj dobojski slučaj je veoma zanimljiv. Na svakom biračkom mjestu pet članova odbora – podnesene su krivične prijave za 80 biračkih mjesta, dakle protiv 400 ljudi. I tih 400 ljudi je bilo predmet tužilačke istrage – u Doboju – sve se to oteglo i eto nas u 2025. godini. Niko nije završio u zatvoru; manji dio njih je platio simboličnu kaznu od nekoliko stotina maraka i postali su heroji u svom okruženju.
Kako mislite — heroji?
Još veći problem od same izborne krađe je to što to postaje normalan način života, pravilo. Za jedan dio ljudi potpuno je normalno da kradu izbore; njima je “uspjeh” da ukradu 20 ili 30 glasova. To, nažalost, postaje model ponašanja koji je prihvatljiv i čak pohvalan kada je u pitanju njihova stranka. To stvara sliku da je takvo nešto dopušteno, jer nema sankcija. To je psihološki fenomen koji je, po mom mišljenju, mnogo opasniji nego reakcija pravosuđa, koje bi trebalo strogo da kažnjava izborne prevare. Povjerenje u demokratski sistem je potpuno porušeno, a kako ga povratiti – ne znam. To će sigurno biti dug i težak proces među ljudima kojima je postalo “najnormalnije” da ukradu izborni glas.
Karan za sebe kaže da je “drugi Dodik”. Šta on novo može donijeti RS-u?
Ništa – zato je i postavljen za kandidata, da ništa ne mijenja. Pokušaće da bude kopija svog šefa i radiće sve što mu ovaj naredi. To je bezbojna figura, koja se formalno zove Siniša Karan, a u suštini je to Milorad Dodik.
Kako su sve promjene zakona, koje su dovele do Dodikove presude i smjene, uticale na odnose između entiteta?
Politički je to svakako nanijelo štetu, isto tako i ekonomsku, najviše Republici Srpskoj. Ključno pitanje je: zašto se to radilo? Zašto su radili nešto što je ostatak države razbjesnilo, da bi se kasnije vratili na staro? Time smo samo izgubili vrijeme – godinu ili dvije turbulencija. Dok su druge zemlje u regionu vrijedno radile na povlačenju evropskih sredstava, gradile mostove, puteve, zapošljavale ljude i privlačile investicije – mi smo se bavili besmislenim sukobima, koji su slali lošu poruku investitorima da zamrznu svoj posao ili ga sele drugdje.
Zašto se to radilo, koji je bio cilj?
Dodik je vješt političar i zna da u normalnom okruženju ne može funkcionisati. Njegov ambijent su sukobi, tenzije, izmišljanje unutrašnjih i spoljnih neprijatelja. Stalno zastrašivanje naroda da će nas neko napasti, uništiti, ukinuti.
Republika Srpska ima odličnu poziciju unutar Bosne i Hercegovine.
Mi smo entitet sa svojom skupštinom, vladom, budžetom, policijom, svojim obrazovanjem, zdravstvom i čitavim nizom institucija – i tako treba da bude. Sve naše institucije imaju godišnje na raspolaganju više od deset milijardi konvertibilnih maraka, dok Bosna i Hercegovina na nivou države ima budžet od oko 1,5 milijardi, dakle jedva sedminu našeg entitetskog. Onda se pitam: zašto bi iko dovodio u pitanje tako jak položaj Republike Srpske?
Razgovarao sam nedavno sa poslanicima Katalonije. Rekao sam im da zamisle situaciju u kojoj vlada u Madridu ne može donijeti nijednu odluku bez saglasnosti katalonskog parlamenta – i da nijedna odluka parlamenta Španije ne može biti usvojena bez potvrde parlamenta Katalonije. Sve to mi imamo u Republici Srpskoj. A oni su mi odgovorili: “To je bolje nego da imamo svoju državu.”
Pokušaji rušenja takvog ustavnog uređenja od strane nekih srpskih političara potpuno su nerazumni i besmisleni. Nama je najbolje da unutar postojećeg sistema tražimo kompromise i takmičimo se u dobru – ko je bolji, ko više zna, ko privlači više kapitala – da bismo jednog dana svi zajedno živjeli bolje.
Može li Dodik opstati u takvoj Bosni i Hercegovini?
Tu leži i odgovor na pitanje da li neki političar zaista želi da vidi našu državu u Evropskoj uniji. Naravno da ne želi – takvi se plaše pravila, reda, vladavine prava, djelotvornih institucija i evropskog tužioca. Tamo nema šale: ko zloupotrebljava javna sredstva, završava u zatvoru. U takvom sistemu nijedan moćnik ne može nekoga pozvati telefonom i zaustaviti postupak protiv sebe. Zato se mi toliko borimo za evropski put – jer želimo evropska pravila i zakone koji važe za sve, a za one na položajima još strože.
Doskorašnja vlast u RS-u je veliki dio svoje politike zasnivala na suprotstavljanju Zapadu i SAD-u, sve do dolaska Donalda Trampa. Zna li javnost šta je stvarni sadržaj dogovora Dodika s američkom administracijom?
Da li postoji još neki dogovor osim onoga da se u zamjenu za ukidanje sankcija Dodik povuče sa funkcije predsjednika – to se ne zna. On i dalje ima veoma moćnu poziciju kao predsjednik vladajuće stranke. Mene bi zabrinulo jedino ako bi u pozadini postojao neki ozbiljniji politički dogovor koji bi na ovaj ili onaj način uključivao preuređenje ustavne strukture države. To bi me iskreno plašilo. Ali da kažem – vjerujem da ipak nije toliki hazarder da bi se igrao sa ustavnim uređenjem i položajem Republike Srpske. Sve ostalo mi je manje važno. Čovjek se borio za sebe, birači to vide i odlučuju u skladu s tim – svako nosi svoj krst kako zna.
Kako gledate na optužbe da se iz Republike Srpske iznosio javni novac i ulagao u Sloveniju?
Imali smo jednu ogromnu aferu koja je za nas imala veoma težak epilog. Riječ je o aferi Viadukt, u kojoj su na vrlo čudan način dva Slovenca – najvjerovatnije samo nečiji instrument za izvlačenje javnog novca – uz pomoć grupe advokata uspjela da na međunarodnoj arbitraži dobiju spor i pravo na isplatu 56 miliona evra za posao u koji su uložili manje od pola miliona. Postavlja se pitanje: kako je Republika Srpska to mogla izgubiti ako to nije željela izgubiti?
Takvih slučajeva je sve više. To je nekome postao ozbiljan posao – sklapanje neobičnih koncesionih ugovora koji se raskidaju na čudan način, pa onda ti koncesionari na dugim, decenijskim arbitražama dobiju desetine miliona umjesto par stotina hiljada. To za mene više nije političko pitanje, već pitanje za pravosuđe – i naše i slovenačko.
Da li je dozvoljeno da se tako stečen novac unosi u vašu državu bez ikakvih objašnjenja? To je bukvalno izvlačenje novca iz našeg budžeta na veoma kontroverzan način. Da li vaše vlasti zaista žele da takav novac ulazi u Sloveniju? To je pitanje za vaše institucije.
Branko Blanuša je pred izbore govorio da je korupcija najveći problem Republike Srpske. Karan je ni jednom riječju nije pomenuo.
Pitanjem ste dali odgovor. Korupcija počinje već na izborima, gdje se na svakom biračkom mjestu ukrade po 20–30 glasova. Sto biračkih mjesta – i imate nekoliko hiljada glasova. Ako dopustite korupciju na izborima, otvorili ste joj vrata institucija za naredne četiri godine. To je model ponašanja koji je zaista zabrinjavajući.
Kakav je dogovor opozicionih stranaka za opšte izbore 2026. godine i šta rezultat predsjedničkih izbora znači za taj dogovor?
Ovaj rezultat pokazuje da je PDP, kao najveća komponenta koalicije “Sigurna Srpska”, pokazao svoju snagu u Banjaluci. To je posebno važna i pozitivna poruka za gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića – da smo na dobrom putu. Izjave unutar opozicije sada su mnogo smirenije nego prije izbora; nema više međusobnih napada. Odnosi su se stabilizovali i vjerujem da ćemo uspjeti da se dogovorimo oko zajedničkih kandidata za predsjednika Republike i člana Predsjedništva, kao i da ćemo biti ozbiljna konkurencija za 42 poslanička mjesta u Skupštini.
Kako Srbija gleda na vaša nastojanja?
Srbija je naš najvažniji partner, kako god da okrenete. Ona pruža korektnu i dosljednu institucionalnu podršku Republici Srpskoj i ubijeđen sam da će tako biti i jednog dana kada se vlast u Republici Srpskoj promijeni. Jedino me čudi što vlasti u Federaciji BiH odbijaju pruženu ruku Srbije, koja stalno ponavlja da poštuje teritorijalni integritet BiH, ali Sarajevo ipak nije spremno na saradnju u rješavanju zajedničkih pitanja – iako živimo u istoj regiji.
Političko Sarajevo se ponaša autistično kada su u pitanju odnosi sa Beogradom – i moram reći da je za odsustvo dobrih odnosa između država više odgovorno Sarajevo nego Beograd.