Alea iacta est – u današnjem prevodu Cezarova maksima uoči prelaska rijeke Rubikon glasila bi u Bosni i Hercegovini kao pitanje da li je kocka bačena ili je sve bačeno na kocku?
Dvije strane, procesni protivnici u suđenju Miloradu Dodiku – Sud BiH i Dodik – nalaze se na suprotnim obalama bosanskohercegovačkog Rubikona, a u čijim rukama je kocka, tek će se vidjeti.
Presuda je izrečena: Dodiku godina dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja, Lukić oslobođen. Presuda nije pravosnažana, sudska sapunca će još potrajati do pravosnažnosti.
Dodik je u svakoj varijanti presudu shvatio pragmatično, kao priliku za dodatnu radikalizaciju. Odličan momenat i povod za još intenzivnije manevre udaljenja Republike Srpske od BiH u kretanju putanjom jače autonomije ka željenom razdruživanju.Trenutak za obračun sa centralizovanom BiH i odsudni momenat za „ustavni obračun“
Današnja erupcija riječi samoopredjeljenje, otcjepljenje, nezavisnost, ujedinjenje, sasvim su očekivana revoltna reakcija emotivnog Dodika. Dosadašnja iskustva sa referendumskim instrumentom, gromoglasnim najavama, a zatim tihim odustajanjem i zamagljenim kompromisima i ovaj put se očekuju kao izvjestan ishod.
Zagrijavanje javnosti za bezrezervnu podršku „odbrani Republike“ pa i uz pokliče da se spremimo za konačan obračun, Narodna Skupština i Vlada RS u stalnom zasjedanju, poziv narodu na okupljanje ispred parlamenta, uvod u dramatično stanje i neku formu kolektivne dramaturgije, današnji su ambijent u Banjaluci.
Usvajanje novog Ustava RS, razmišljanja o ponovnom uspostavljanju vojske RS, povratak nadležnosti i državnih atribucija prenesenih na zajedničke institucije BiH su primarna agenda političkog kursa Dodika. Minimalan zahtjev Mile Dodika je povratak izvornog Dejtonskog sporazuma, vraćanje BiH na format „fabričkog podešavanja“ po slovu Dejtona iz 1995. godine.
Zabrana političkog djelovanja je Dodiku odličan štit da u ulozi žrtve političkog progona ubijedi javnost u ispravnost svojih odluka i obezbijedi sebi poziciju još jačeg i voljenijeg lidera, sve u populističkom maniru izvornog narodnog vođe, a nipošto kao autoritarnog lidera sa veoma ranjivim i defektnim političkim opcijama.
Sud BiH presudu Dodiku poentira kao priliku za promociju javne impresije da u BiH najzad imamo pravosuđe izvan domašaja političkog uticaja, distancirano od stranačkih i liderskih nagodbi, odlučno za postupanje isključivo po načelu zakonitosti, imuno na medijske spinove i sud javnosti.
Presuda Dodiku nije pravosnažna, drugostepeni postupak će problematizovati pravne činjenice i faktičke akte i ukazati na validnost uporišta tužiteljstva, ili na oborive konstrukcije o vremenu i prostoru važenja Šmitove odluke, zakona u Republici Srpskoj, ali će presuda Dodiku otvoriti polemike i prostor za suštinske i nužne promjene u strukturi i funkcionisanju pravosuđa u BiH.
Prva najavljena odluka (NSRS…Vlade) će biti zabrana djelovanja Tužilaštva i Suda BiH….istaržnih organa BiH? na teritoriji Republike Srpske. Izazov ili iskušenje za Sud BiH ili za BiH?
Dodik je najavio hapšenje Visokog predstavnika, Šmita, ako se pojavi na teritoriji Republike Srpske.
Međunarodna struktura u BiH je prilično tiha, ne upliće se, bar ne na javnoj sceni, i čekala je izricanje presude. Demonstriraju poštovanje nezavisnosti sudstva i iskazuju zebrinutost za posledice i ugrožavanje opšte bezbednosti u BiH, uz najave da neće tolerisati secesionističke poteze, pa i uz upotrebu zaštite agažovanjem EUFORa.
Istovremeno se na nivou BiH otvara kriza Savjeta ministara, smjena ministara iz Dodikovog SNSD, a nastupajuća kvorumska taktika i blokade će u velikoj mjeri paralizirati taj organ i otvoriti niz posljedičnih problema u funkcionisanju Svjeta ministara i Parlamentarne skupštine BiH. Dešava se ustaljena praksa izluđivanja javnosti, po običaju, ali sada na višoj temperaturi i sa veoma prijetećim posljedicama.
Pripremio: Forum za evropski Balkan